- Iako Velika Britanija napušta Evropsku uniju i ta je odluka donesena kada smo imali referendum prije nekoliko godina, naš pristup zapadnom Balkanu u cjelini, a posebno Bosni i Hercegovini, neće se promijeniti. Posebno ne nagore.

Ustvari, od referenduma imamo povećanje angažmana Velike Britanije ovdje. Imamo više programa, više osoblja u Ambasadi i ovdje smo prisutni.

Dakle, ako govorimo o promjeni, onda je ona nabolje - kaže na početku intervjua za "Dnevni avaz" Metju Fild (Matthew Field), britanski ambasador u Bosni i Hercegovini.

Fild više nego dobro poznaje situaciju u našoj zemlji.

Prije nego što je postao ambasador svoje domovine, već je bio u Sarajevu. Radio je u Delegaciji Evropske unije na političkim pitanjima i ovdašnje političare zna više nego dobro.

Treba podržati promjene koje ljudi žele

Izlaskom iz EU, hoće li Vaša zemlja, u skladu s povećanim angažmanom na Balkanu, imenovati specijalnog predstavnika? Po uzoru na Amerikance. Doduše, oni su imenovali dvojicu.

- Nemamo istu tradiciju kao Amerikanci da imenujemo specijalne predstavnike za određena geografska područja. Naš visoki zvaničnik ministarstva vanjskih poslova Endrju Pejdž (Andrew Page) nastavlja raditi svoj posao, vrlo je fokusiran na ovaj region, a u stalnoj je komunikaciji s Metjuom Palmerom (Matthew) u ime SAD, kao i drugim akterima angažiranim u ovom regionu.

Dakle, veoma smo koordinirani s drugima i nisam čuo ni za kakve planove za imenovanjima britanskog specijalnog predstavnika za Balkan.

Kada već špekuliramo, ranije se moglo čitati da Vaša zemlja zagovara stavljanje Milorada Dodika na EU "crnu listu". Sada, kada napuštate EU, hoćete li ga staviti na svoju "crnu listu"?

- Nema razgovora ili planova da se nešto promijeni u našoj politici sankcija. Uvijek smo koordinirali svoj pristup, ne samo s Amerikancima već i EU, i tako će se nastaviti.

Iako napuštate EU, ipak ste još u njoj. Vaš je predstavnik bio i na čuvenom sastanku Evropskog vijeća kada je blokirano otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Sada čujemo sve glasnije stavove da je, ustvari, blokiran ulazak državama sa značajnijom muslimanskom populacijom.

- Ne mogu niti ću komentirati politiku EU, šta je ona ili šta bi trebala biti.

Prvo, Velika Britanija je bila glasna u promicanju ovog regiona i njihovog napretka prema euroatlantskim strukturama. I to se neće promijeniti i kada formalno izađemo iz EU.

No, ono što ćemo nastaviti raditi jeste zagovarati i raditi na reformama koje ljudi ove zemlje traže. Iz iskustva mogu reći da se reforme koje se provode rade, ne zato što to Brisel ili bilo koji glavni grad u Evropi želi ili traži, već zato što to ovdašnji ljudi žele.

Dakle, treba vidjeti šta ljudi žele da se promijeni i onda podržavati takve promjene. I mislim da Velika Britanija to pokazuje svojim djelima danas. Mi podržavamo promjene koje građanima trebaju i koje oni traže i to će nam ostati prioritet. Građani su naš fokus. Bili i ostat će.

A građani su i tu razočarani. Mi, kao, napredujemo na tom evropskom putu, a sve je očitije da nikada nećemo doći do cilja.

- I ja to čujem. I najviše me brine koliko je ljudi odlučilo otići. Svjedočimo rastućem egzodusu ljudi. Nekada su gastarbajteri išli, a onda se vraćali. Sada vidimo da ljudi odlaze s porodicama i zbog njih. Oni hoće da im djeca odrastu negdje drugo i to je preozbiljna promjena motivirana ne samo ekonomijom, već i vladavinom zakona, obrazovanjem, zdravstvom, korupcijom koja se vidi svaki dan…

To su ključni razlozi odlaska i za mene su to pitanja koja sve više preokupiraju i traže odgovor.

Zemlja birokratizirana, ne može se dobiti prilika za biznis

Vratit ćemo se tom problemu, ali, moram Vas pitati ovo: napuštate EU, znači li to da izlazite i iz EUFOR-a ovdje?

- Mi snažno podržavamo misiju EUFOR-a u BiH. Bilo mi je veoma drago kada je mandat produžen za još godinu. I dalje imamo svoje vojnike u EUFOR-u, a bili smo najbrojniji i na nedavnoj godišnjoj vježbi. Poslali smo svoje "Kraljevske Gurke" koje su bile upadljive tokom vježbe…

To su oni što nas "špijuniraju"?

- (Smijeh)… i mi ćemo nastaviti s našim angažmanom.

A "Kraljevske Gurke" su vrlo transparentno došle, učestvovale u vježbi i isto tako otišle. Sve se moglo jasno vidjeti - i kad dolaze, izlaze iz aviona, treniraju s drugim pripadnicima EUFOR-a i partnerima iz BiH, te ulaze u avion i odlaze.

Ima niz država koje su u EUFOR-u, a da nisu članice EU. Čile, Turska, Švicarska… Dakle, iskreno se nadam da će se naći način da i dalje budemo dio EUFOR-a.

Što se Velike Britanije tiče, mi smo apsolutno opredijeljeni za to.

Odlasci ljudi. Zašto to Vas toliko muči? Nedavno je objavljeno da više od polovine Bosanaca i Hercegovaca ne živi u ovoj državi… i taj se trend nastavlja. No, masovno odlaze i iz Hrvatske, Bugarske, Poljske...

- Tačno je da odlasci nisu problem samo za BiH.

No, ovdje bismo morali više pitati sasvim konkretno ljude zašto idu i šta je to što bi ih navelo da se predomisle i ostanu. Ono što smo mi čuli, radeći vlastita istraživanja i nastojeći da razumijemo probleme, tiče se problema gubljenja nade. Oni s kojima smo pričali to prvo ističu. Nemaju nade da će se stanje poboljšati, da će zdravstvo biti bolje. I ne samo to, već oni nemaju nade da će se zdravstvu vratiti dostojanstvo, da će ljudi biti adekvatno tretirani kada su bolesni. Sistem obrazovanja nije kvalitetan, smatraju oni. Narednog mjeseca ćemo vidjeti rezultate PISA istraživanja. To je sistem koji mjeri obrazovanje po međunarodnim standardima…

Je li tačno da je PISA utvrdila da je naš obrazovni sistem najgori na svijetu?

- Vidjet ćemo kada se njihovi rezultati objave. To je prvi put da BiH učestvuje u tom programu. No, kvalitet obrazovanja izuzetno je bitan za roditelje koji planiraju napustiti ovu zemlju. Oni hoće da im djeca imaju bolje obrazovanje i smatraju da ga u BiH neće dobiti.

Nadalje, ljude brine korupcija i ne osjećaju se sigurno. Nije ta nesigurnost one vrste u kojoj se osjeća ugroženost života, već ona izvire iz osjećaja da zakon nije isti za sve.

Ljudi s kojima smo pričali isticali su i da je zemlja birokratizirana, da se zbog toga ne može dobiti prilika za biznis, da su procedure za osnivanje firme prekomplicirane, preskupe i da predugo traju, što je pokazala i nedavna studija Svjetske banke.

A kada se posao konačno i pokrene, izuzetno ga je teško voditi…

I kada sve to saslušam, ja kao britanski ambasador smatram da su upravo to stvari koje mi trebamo mijenjati i poboljšavati. Iskreno, volio bih vidjeti da i neki lokalni političari pokažu da im je to u fokusu, a ne samo nama.

Poslanici uredno uzimaju svoje plaće, a ne rade

Prije će biti da oni neće biti sretni zbog Vaše priče. Dodik nedavno reče - opet - da su priče o odlascima "prenapuhane". Prije njega i Novalić je isto to govorio… Dakle, prema njima, Vi pretjerujete.

- Prvo, reagiramo na ono što nam ljudi BiH pričaju kao svoje brige i muke. A vidio sam da i puno političara, sa svih strana, razumije i smatra da odlazak ljudi s cijelim porodicama jeste ozbiljan problem. I to se odnosi na sve - u svim dijelovima BiH, bez obzira i na nacionalnost. I oni odlaze zauvijek. Ne žele se vratiti, a posebno ne žele da im se djeca vrate. U nekim slučajevima oni se svi odriču i bh. državljanstva.

E, to je ono što me brine.

BiH ima ogromnu dijasporu. I to je i dobra stvar.

Prilika je to da se ovdje dovedu ljudi koji imaju vezu sa svojom domovinom, da dođu kao investitori, vrate se i ulože novac, zaposle ljude, izgrade veze s državama u kojima su i BiH. Volio bih da vidim više priče i o toj temi.

Umjesto odlaska s kartom u jednom pravcu u džepu, može se napraviti krug u kojem ljudi koji su otišli dolaze i ulažu.

Prošlo je više od godinu od izbora, vlasti još nema. Navodno, lokalni političari su u bezmalo konstantnim razgovorima s međunarodnom zajednicom o tome. Ima li pomaka?

- Za BiH nije rekord nemati vlast više od godinu nakon izbora. Bilo je i dužih perioda. No, u demokratskoj državi čekati ovoliko dugo da se vlast konstituira nije normalno!

I da budem jasan, govorim o različitim nivoima vlasti. Nje nema u nekim kantonima, u jednom od entiteta i na državnom nivou. Imate i one koji su izabrani, ali ne rade svoj posao. Poslanici uredno uzimaju svoje plaće, ali ne rade za one koji su ih izabrali.

To nije normalno i mislim da se niko s time ne treba pomiriti.

Formiranje vlasti je jedino i isključivo odgovornost lokalnih političara. Oni to trebaju riješiti i oni moraju biti odgovorni. Neka sjednu i ozbiljno razgovaraju kako da se vlast konstituira, na temeljima kompromisa i fokusiranosti.

No, samo po sebi, konstituiranje vlasti ne rješava ništa. Imali smo vlast i prije. Vlast koja provodi reforme, kojoj su građani u centru pažnje, koja hoće rezultate, to je jednako važno kao i dogovor o konstituiranju vlasti.

A međunarodna zajednica je spremna pomoći. No, rješenje je u rukama vaših izabranih lidera.

No, oni nikako da se dogovore. Parlament faktički ne radi, pred poslanicima su projekti vrijedni milijardu eura koji čekaju. Ima li među tim projektima i britanskih?

- Mi smo uspjeli osigurati nastavak podrške BiH i tokom ovog perioda. Dijelom i zato što smo radili s različitim nivoima vlasti, ali i zato što smo znali kakvi bi nas izazovi mogli čekati tokom realizacije naših projekata pomoći.

No, propuštene prilike, posebno u segmentu nastavka reformi, donošenja zakona i poboljšanja života građana, šalju lošu poruku ne samo prema biračima već i investitorima.

Moj posao, kao britanskog ambasadora, je i da ohrabrim investitore iz moje zemlje da ulažu ovdje. No, to je veoma teško ako imamo poslanike i političare koji ne rade na reformama i poboljšanju života ljudi.

Ne radi se dovoljno na boljitku ljudi

Dakle, imamo još jednu godinu koju su „pojeli skakavci“?

- Puno je propuštenih prilika iza nas. Ova je godina mogla biti iskorištena za mnogo aktivniji angažman na reformama i promjenama nabolje. Volio bih da sam svjedočio značajnijim promjenama, posebno u javnom sektoru, jer se ljudi stalno žale da taj segment društva ne radi dovoljno na boljitku ljudi.

Volio bih da sam mogao vidjeti poboljšanje poslovne klime. Vidjeli ste nedavni izvještaj Svjetske banke o stanju biznisa u BiH. To je bila još jedna loša vijest.

Na kraju se sve svodi na to da političari trebaju pričati među sobom i iznaći razuman i sveobuhvatan kompromis, kako bi se vlast konstituirala i počela provoditi reforme koje građani zahtijevaju.

Ali, niste optimista?

- Uvijek sam optimista kada govorim o kvalitetima koje imaju ljudi ovdje...

No, ne i političari?

- Tu sam pesimista i imam dobre razloge za to. No, Velika Britanija, kao prijatelj BiH, ne može prihvatiti status quo. Zato nastavljamo zagovarati provođenje reformi u najboljem interesu građana ove zemlje.

Podržavamo povezivanje ljudi u regionu

- Velika Britanija nije član Šengenskog sporazuma i trebam biti oprezan kada govorim o ideji „mini Šengena“. Čini mi se da je iza toga nastojanje da se ovaj region bolje poveže.

To je nešto što smo zagovarali i zagovaramo i kroz Berlinski proces i to je nešto što apsolutno ima smisla. Velika Britanija podržava sve što dovodi do kvalitetnijeg povezivanja ovog regiona, omogućava slobodan protok ljudi, roba, kapitala...

Posebno me brinu napadi na novinarke

- Globalno, novinari su ugroženi. Brojke nisu dobre i ukazuju na to da je u porastu trend napada na novinare. Oni su meta ucjena, pritisaka, raste broj ubijenih novinara...

To je veoma loše za svaku državu. Ako izgubite neovisnost novinarstva, gubite moćan korektivni mehanizam.

U BiH nam se nezavisni novinari žale da su pod pritiskom, imali smo nekoliko slučajeva fizičkih napada na njih, verbalni pritisak je sve veći i imamo užasne primjere za to.

Posebno su novinarke na meti. Generalno, bilježimo trend pojačavanja napada na žene ne samo u novinarstvu već i drugim segmentima javnog života. Imali smo cijeli niz užasnih ataka na žene političarke.

Veoma je teško raditi pod pritiskom svoj posao na odgovoran i profesionalan način. To se odnosi i na nezavisne novinare.

Stoga je naša obaveza da nastojimo pružiti praktičnu pomoć, ali i da insistiramo na tome da oni koji napadaju novinare budu procesuirani i adekvatno kažnjeni. Da bi se to desilo, nadležni moraju uraditi svoj dio posla u skladu sa zakonom.