Pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje legendarnom komandantu Petog korupsa Armije Republike BiH, generalu Atifu Dudakoviću. On se s grupom nekadašnjih pripadnika Petog korpusa ARBiH tereti za navodne zločine tokom Operacije „Sana 95“, koja je bila posljednja vojna operacija ARBiH tokom oslobađanja naše zemlje od agresora.
Drvarsko ratište
Ova operacija odvijala se tokom septembra i oktobra 1995. godine u seriji kontranapada bosanske i hrvatske vojske nakon što je okončana operacija „Oluja“.
U svjetlu dešavanja tokom oslobađanja tog dijela Krajine, na određene okolnosti danas je svjedočio Radomir Radošević, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske.
Radošević je ispričao da je mobiliziran u maju 1992. godine, a da je do 13. septembra 1995. živio u Vrtoču, u općini Bosanski Petrovac.
Kazao je da je on tog 13. septembra bio na drvarskom ratištu, a već 14. našao se s majkom u Prijedoru, koja mu je saopćila da njegov otac Rade nije želio napustiti Vrtoče te da su saznali da je ubijen.
Istakao je da je očevo tijelo preuzeo 23. ili 24. marta 1996. godine kada se desila razmjena.
- S bratom sam došao na identifikaciju. Tijelo je bilo u dobrom stanju. Samo su se vidjele rupe od metaka na grudom košu, zato govorim da moj otac nije stradao u ofanzivi - kazao je Radošević, precizirajući da on ne zna ko je i na koji način ubio njegovog oca.
Odgovarajući na pitanje Dudakovićevog branioca Asima Crnalića, svjedok je potvrdio da je zajedno s vojnicima VRS bježalo i civilno stanovništvo iz Vrtoča, dok su neki ostali.
- Da, zajedno su bježali- kazao je Radošević.
Radošević je na pitanja Ifeta Ferageta, branioca optuženog Muratovića, potvrdio da je 5. maja 1992. bio mobiliziran u VRS te da je zadužio naoružanje u Vrtoču.
Radošević je istakao da je bio u Trećoj lakoj Petrovačkoj brigadi, komande brigada pri Drugom korpusu VRS. Bio je vodnik, vezista – linijaš.
Oslobodilačka akcija
On nije želio odgovoriti na pitanje je li sa svojom jedinicom učestvovao u napadu na Bihać.
- Ne bih davao odgovor - rekao je svjedok.
Željka Marenić, predsjedavajuća Vijeća Suda BiH, kazala je da svjedok ne mora dati odgovor na ovo i set pitanja koja je postavio Feraget o ulozi Radoševićeve brigade na Grabežu, nehumanoj opsadi Bihaća dugoj 1.201 dan, stradanju Bošnjaka u Kulen-Vakufu...
Advokat Feraget pokušao je objasniti da na ovaj način dokazuje da je ovo bila oslobodilačka akcija, ali sutkinja nije željela promijeniti mišljenje. Radošević je govorio i o svom povlačenju iz Drvara prema Prijedoru te je potvrdio da su bili granatirani, ali da ne zna koliko je stradalo pripadnika VRS.
- Obično se gine u razmjeni vatre - kazao je Radošević.
On je advokatu Feragetu, odgovarajući na pitanje postoji li u općini Bosanski Petrovac mjesto pod nazivom Vojnić, kazao da takvo mjesto ne postoji.
Advokat Feraget nakon ročišta novinarima je kazao da istraga u ovom predmetu nije provedena u skladu sa standardima koji važe u Evropi.
- Jedan od najvažnijih principa jeste da istragu ne vodi neko ko je suštinski povezan s događajem koji se istražuje. Cilj odbrane je da dokaže, nadam se da ćemo u tome uspjeti, da je ovo bila oslobodilačka akcija.
Civili nisu bili meta
Nije postojao nikakav plan niti su meta bilo kakvi civili. Ovo je zajednička operacija Hrvatske vojske i Armije RBiH koja je imala za cilj spriječiti humanitarnu katastrofu, mogući genocid na tom području. Jer treba uvijek ponoviti da je opsada Bihaća trajala od 12. juna 1992. pa sve do ove akcije. Duže nego opsada Staljingrada. U to vrijeme Bihać je jako često granatiran i bilo je mnogo žrtava, a tu su živjeli i Srbi koji su sve to zajedno s drugima preživjeli. To je jedini cilj odbrane u ovom predmetu, da nije bilo nikakvog plana i da civili nisu bili meta. Radi se o ljudima stradalim u borbenim dejstvima - kazao je advokat Feraget novinarima.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. decembar.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Dudakovića s Ekremom Dedićem, Ibrahimom Šiljdedićem, Safetom Salihagićem, Adisom Zjakićem, Redžepom Zlojićem, Samirom Solakovićem, Fatmirom Muratovićem, Muharemom Aleševićem, Huseinom Balagićem, Ejubom Koženjićem, Ibrahimom Nadarevićem i Saidom Mujićem za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanske krajine.