Brojne romske porodice, smještene u nekadašnjem izbjegličkom naselju Banlozi kod Zenice, bez pretjerane euforije ispraćaju staru i dočekuju novu godinu.
NA LICU MJESTA
Bez pretjerane euforije ispraćaju staru i dočekuju novu godinu
Brojne romske porodice, smještene u nekadašnjem izbjegličkom naselju Banlozi kod Zenice, bez pretjerane euforije ispraćaju staru i dočekuju novu godinu.
Kako nam pričaju prilikom naše posjete, svi oni već godinama žive u nadi da će naredna godina donijeti siguran i uvjetan smještaj, a da će smještaj u dotrajalim barakama konačno biti prošlost.
Situacija je iz godine u godinu sve gora, dotrajale barake odavno su neuvjetne, a devastirane barake nalaze se uz kolektor otpadnih voda, pa osim krova nad glavom, Romi u ovom naselju maštaju i o osnovnom sredstvu za život – vodi.
U ovom naselju svaka porodica nosi svoju priču i probleme. Svi oni preživljavaju na svoj način. Samohrana majka Seada Husić s četvero djece ni sama ne zna kako preživljava. Na upit kako će proslaviti Novu godinu, pita se od čega će je uopće slaviti i ima samo jednu želju.
- Kako ću je proslaviti? Od čega, s kim? Nema ovdje uopće praznične niti novogodišnje atmosfere. Željela bih da nam 2020. godina donese krov nad glavom, da mi imaju djeca. Sada nemamo ni osnovne uvjete, vodu i drva. Šta raditi, kakva Nova godina? U šaht ulazimo da sebi sipamo vodu – govori ona.
Budući da iz godine u godinu imaju istu želju za boljim smještajem, i tako već 12 godina, nije optimistična da bi joj se to u narednoj moglo ostvariti.
I Osman Gigović ne krije da Romi u Banlozima Novu godinu dočekuju skromno.
- Neko ima, neko nema. Loše je stanje, nemamo sredstava ni za drva, hladno je, a kamoli za neke proslave. Novu godinu će organizirati onaj ko ima, ko nema… Želja mi je da u narednoj godini imam sredstava, da koliko–toliko živimo bolje – govori Gigović.
S pogledima punim nade ispratili su nas brojni Romi, koji vjeruju da će možda baš naredna godina za njih donijeti ono nedostižno bolje sutra.