Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas je elektronskim putem održao redovnu, 106. sjednicu Velikog vijeća.

Danas je Ustavni sud zaključio da je osporenim naredbama Federalnog štaba civilne kojim je naređena zabrana kretanja osobama mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina na području Federacije Bosne i Hercegovine prekršeno pravo na slobodu kretanja.

Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, zato što ne postoji proporcionalnost, odnosno pravična ravnoteža između mjera naloženih osporenom Naredbom i javnog interesa zaštite javnog zdravlja, budući da prethodno nije razmotrena i obrazložena nemogućnost nalaganja blažih mjera, da nametnute mjere nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obaveza Federalnog štaba da te mjere redovno preispituje i produži samo ako je to "neophodno u demokratskom društvu".

Ustavni sud BiH naložio je Vladi Federacije BiH i Federalnom štabu civilne zaštite da, u roku od pet dana od dana prijema ove odluke, usklade Naredbu Federalnog štaba civilne zaštite od 27. marta 2020. godine sa standardima iz člana II/3.m) Ustava BiH kao i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. 

Dalje je naloženo Vladi FBiH i Federalnom štabu civilne zaštite da u narednom roku od tri dana obavijeste Ustavni sud o provođenju naloga iz ove odluke. 

Apelacije su odbijene u dijelu zahtjeva da se ukine Naredba Federalnog štaba civilne zaštite od 27. marta 2020. godine. 

Prema mišljenju Ustavnog suda, osporene mjere ne ispunjavaju zahtjev „proporcionalnosti“ iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, zato što se iz osporenih naredbi ne vidi na čemu su zasnovane procjene Federalnog štaba civilne zaštite da sporne grupe na koje se mjere odnose nose veći rizik da će se zaraziti ili prenijeti zarazu Covidom-19. 

Dalje, nisu razmatrane mogućnosti uvođenja blažih mjera ako takav rizik opravdano postoji, nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obaveza njihovog redovnog preispitivanja kako bi se osiguralo da traju samo onoliko koliko je to „neophodno“ u smislu člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, odnosno da se ublaže ili ukinu čim situacija to dozvoli.