Učenjem Jasina pored uništenog lovačkog doma na Mostini, na kojem su još vidljivi tragovi puščanih metaka, u Čajniču je obilježena 28. godišnjica od zločina nad više od 40 civila iz ovog grada. Zarobljeni su u svojim kućama, ispred fabrika u kojima su radili ili izvođeni iz autobusa i automobila, te dovedeni na Mostinu, gdje su na najsvirepije načine ubijani.

Hanka Jelašković imala je deset godina kada je iz kuće odveden njen otac Mehmed Fazlagić. Njegove posmrtne ostatke nikada nije pronašla, a posljednje mjesto na kojem se nalazio bila je upravo Mostina. Njena majka poginula je kasnije, u saobraćajnoj nesreći, pa nije dočekala da ukopa supruga i da mu na mezaru prouči Fatihu.

- Došao je s posla kući i rekao da mora ići do grada da donese potvrdu da nema oružja na svoje ime i da će dobiti brašno ako donese tu potvrdu. Bila je nestašica brašna, nije se moglo kupiti, a nas je bilo četvero djece pa se bojao da ne budemo gladni. Imao je sat na ruci koji je skinuo i čakiju s kojom je na poslu otvarao konzerve i to je sa novčanikom ostavio. Poveo je sa sobom sestru Nirzamu, koja je imala devet godina. Nakon nekog vremena ona se sama vratila kući i ispričala da su ga zarobili i rekli mu "Tebe treba zaklati" – priča nam Hanka.

Svake godine dolazi na Mostinu kako bi se sjetila oca i ostalih žrtava, ali i zatražila istinu o sudbini njihovih tijela, jer godine prolaze, a njegovog mezara još nema.

Ove godine godišnjica na Mostini obilježena je bez većeg skupa i uobičajenog polaganja cvijeća. Na ovaj zločin podsjetili su malobrojni predstavnici MIZ Čajniče, Udruženja građana za povratak u Čajniče sa muftijom goraždanskim Remzijom ef. Pitićem i potpredsjednikom SO Čajniče, Izetom Alihodžićem.

- Ljudi su u tom vremenu ovdje dovođeni bez ikakvog razloga, mučeni i na kraju svirepo likvidirani. Naša je obaveza da obilježavamo ovaj datum, da ne dozvolimo da se zaboravi, da istinu prenosimo s generacije na generaciju, kako se zlo više nikada i nikome ne bi ponovilo – ističe Alihodžić.

Četvrt stoljeća od kraja rata nije bilo dovoljno da država procesuira odgovorne za ovaj i druge zločine, ali ni da kod stanovnika Čajniča proradi savjest, pa da barem kažu gdje su odvežena tijela žrtava sa Mostine.

- Nas boli činjenica da nikada za ovaj zločin niko nije adekvatno odgovarao i da sigurno postoje ljudi koji znaju šta se ovdje tačno desilo, ali šute. I postavljam sebi pitanje, kada razmišljam o tim stvarima, dokle smo mi zaista stigli s tim procesom pomirenja. Mislim da trebamo biti dosta iskreniji u tim stvarima – kaže Avdo ef. Šišić, glavni imam MIZ Čajniče.