Admira Bašić je među prvim građanima Maglaja bila zaražena koronavirusom. Nakon masovnog testiranja u firmi u kojoj radi, njoj i većini kolega ustanovljena je zaraza. Poslije toga, otišli su u karantin.

Kaže da je u medicinski stacionar u Zenici otišla potpuno nepripremljena.

- Smjestili su nas u sobe. Nisam imala osnovne lične stvari za higijenu, niti odjeću. Najteže mi je bilo što sam naglo otrgnuta od svoje porodice, a djeteta pogotovo - počinje svoju priču Bašić.

Sati razmišljanja

Jedina snaga su joj, kaže, bile kolege koje su s njom bile smještene u stacionar.

- Bio je i problem s jednom medicinskom sestrom. Ne znam zašto, ali od samog početka sam bila problem. Naprimjer, svi izađu na hodnik, ona samo mene nazove na telefon i kaže da uđem u sobu, uzela nam je ključeve od toaleta. Priznajem, imala sam velikih problema s njom - kazala je Bašić.

No, dodaje, sve je bilo uredu nakon što je obavila razgovor s direktorom Kantonalne bolnice u Zenici Rasimom Skomorcem.

- Ljudi su, stvarno, profesionalni i situacija se smirila. Žao mi je zbog toga. Meni je to dodatno otežavalo ionako tešku situaciju. Ta medicinska sestra je govorila da ja nju namjerno želim zaraziti koronavirusom. Da nije bilo mojih kolega, mislim da bih poludjela. Sati i sati razmišljanja. Čovjek počne više da cijeni neke stvari - objašnjava naša sagovornica.

Ipak, dane u karantinu, kaže, pamtit će po mnogo ljepšim stvarima.

- Bilo je dvoje ljudi koji su se zbližili i zaljubili se. Izašli su kao par iz karantina. Svaki put kada bi neko od naše ekipe izlazio iz karantina, mi smo pravili neko malo obilježavanje. Bilo je i pjesme, i kolo se igralo. Bilo je i suza. Ljudima sve to dobro dođe u teškom vremenu neizvjesnosti i nesigurnosti. Naročito jer smo odvojeni od svojih porodica. Shvatila sam koliko je bitno provoditi vrijeme s porodicom. S dragim ljudima. Vjerujem da nas je većinu ovaj koronavirus, ako išta ima dobrog u tome, naučio pameti, naučio da cijenimo ono što imamo - ispričala je Admira.

Hitna pomoć

Kada je izašla, ljekari su je pitali treba li joj prijevoz kolima Hitne pomoći do kuće. 

- Rekla sam da ne treba, da će po mene doći muž i kćerkica. Mislim da mi je to bio drugi rođendan kada sam svoje dijete zagrlila. Niko nije bio sretniji od mene. Nikada to neću zaboraviti - dodaje na kraju Admira Bašić.

Drugačiji pogled na svijet

Vrijeme provedeno u karantinu pomoglo je Admiri da bolje upozna svoje kolege.

- Oni su mi druga porodica. I nakon svega, više vremena provodimo zajedno. Družimo se, znamo privatne probleme jedni drugih i trudimo se pomoći koliko možemo. To je lekcija koju smo iz ovog zla koje nas je snašlo svi izvukli. Vjerujem da je ovo bila dobra opomena - kaže naša sagovornica.