Više od pola stoljeća, punih 55 godina, radi užarska radnja u bijeljinskoj Ulici neznanih junaka. Selim Šabanović (51) od svoje sedme godine, praktično, već 45 godina, bavi se užarskim zanatom. Nadimak Pauk dobio je zahvaljujući vještini izrade užadi i mreža, kako onih za nogometne terene tako i mreža za dokolicu i dječije ljuljačke. Zanat je naslijedio od oca Šukrije Šabanovića. 

Više se radilo

- Nekada se od ovog posla moglo dobro živjeti. U Semberiji nije bilo puno traktora i prijevoz se organizirao uz pomoć konja. Korištene su ranije i volovske zaprege. Puno više se radilo na selu. U međuvremenu, doživjesmo obrnut proces. Ljudi sada sa sela bježe u grad, u potrazi za boljim i lakšim poslovima – priča Šabanović.  

U njegovu radnju navraćaju ljudi sa sela, farmeri, građevinci, ali i inžinjeri, doktori, magistri, svi profili zanatlija, pa čak i grobari. Svakome od njih neophodno je uže za neku potrebu, bilo da je riječ o užetu ili mreži za zaštitu, mreži za golove na sportskim terenima ili mreži za ljuljačke.

Igla i kalup

- Mene popularno zovu Pauk iz Semberije, jer ručno pletem mreže, ručno ih i čvoram. Uglavnom se one izrađuju mašinski, ali, eto, ima neko ovdje u Semberiji ko to ručno izrađuje. Radim ih iglom i šijem uz pomoć kalupa – kaže Selim Šabanović, jedini užar u sjeveroistočnoj BiH.