Čudna je i teška priča o koti 449 metara nadmorske visine, zvanoj Bandera, koja se nalazi na vrhu naselja Jasenica kod Gradačca. Za nju su se u svakom ratu vodile teške bitke.

Tako je bilo u Drugom svjetskom ratu, kada su partizanske jedinice do nogu potukle trebavske četnike, kojima je lično komandovao Draža Mihailović s Dugih Njiva.

Teške borbe

Tako je bilo i jula 1992. godine u agresiji na BiH, kada su srpske snage tenkovima, topovima, pa i lunama, kidisale na naselja Jasenica, Novalići, Rajska, Krečane, Vida, Njiverica, ali i decembra iste godine, kada su borci 107. viteške gradačačke brigade za kratko vrijeme oslobodili taj teritorij, pa i kotu Banderu. 

Zahvaljujući tome, danas je Bandera slobodna kota, a na njoj gordo i ponosito u nebo se uzdigao spomenik „Ljiljan“, visok 16 metara, s koga pogled puca po cijeloj Posavini. Pohode ga ljudi iz BiH, Hrvatske, Slovenije, bh. dijaspora.

Ljudi dolaze pretežno s djecom, da im pričaju kako se branila domovima u teškim borbama koje su branioci vodili s daleko naoružanijim neprijateljima. U razgovoru s predsjednikom OO „Patriotske lige“ Gradačac Tasinom Okićem, sudionikom teških borbi na ovom području, saznajemo da je ovaj spomen-kompleks postao sveto mjesto, koje pohode svi patrioti i klanjaju se prolivenoj krvi naših branilaca.

- Sretan sam što smo sagradili ovaj spomenik. Kada vidim da ovdje ljudi dolaze autobusima, organizirano i pojedinačno, da dovode djecu, pa im pričaju o herojskoj borbi naših boraca, da će „Ljiljan“ na svoj način, sadašnjim i budućnim pokoljenjima pričati o pobjedi dobra nad zlom. Zahvalan sam svima koji su pomogli njegovu gradnju. Sada uz „Ljiljan“ gradimo spomen-sobu pa do nje autentičnu zemunicu i tranšeu, na mjestu gdje su tokom agresije bile ovdje na ovoj koti - kaže Okić.

Borac 107. viteške gradačačke brigade Nihad Avdičević doveo je oca, majku, suprugu i kćerku Elmu da im priča o tome kako se stvarala sloboda na ovom području.

- Ovdje su gorili i nebo i zemlja, jer je neprijatelj naš Gradačac, grad Zmaja od Bosne, namjeravao staviti u okruženje, pa ga zauzeti. Nismo dozvolili Karadžiću da na Kuli Husein-kapetana popije kafu, kako je najavljivao – kaže nam Avdičević.

Stigli s bebom

I ostali posjetioci su nam ispričali da je „Ljiljan“, veliki cvijet, simbol naše borbe i pobjede. 

- Stigli smo iz Švicarske na odmor u Srebrenik. Sa troje djece od 10 i osam godina i bebom od sedam mjeseci došli smo do Ljiljana da se poklonimo palim braniocima - rekoše nam Eldin i Mevlida.

Borac 107. viteške brigade Bajro Hodžić održava Spomen-kompleks „Liljan“. Priča kako je za tri sezone spomenik posjetilo više od 100.000 ljudi iz cijelog svijeta.

Zemunica i tranše, možda i teleskop

- Znalo je stići i po pet autobusa posjetilaca. Ovdje stižu i Sarajlije, Mostarci, Krajišnici, ljudi iz Hrvatske, Slovenije, bh. dijaspore. Bilo je i Arapa i Kineza. U vrijeme pandemije zabilježili smo trostruko veću posjetu. 

Navale na suvenirnicu pa kupuju „ljiljan“, „oklopni voz“, „Kulu Husein–kapetana“. Traže da što prije nabavimo veliki teleskop za razgledanje okoline i da noću gledaju zvijezde s Bandere. A tek kada sagradimo veliku zemunicu i tranšee, da ljudi vide kako je nama, borcima, bilo četiri godine u hladnim rovovima braniti BiH... – zaokružio je priču o „Ljiljanu“ i koti Bandera Bajro Hodžić.