Kada su Doktora, 5. avgusta 1992., poveli iz logora Omarska, logoraši zaplakali, zahvalni na svemu što je činio za njih spašavajući im živote tako što im je rane zašivao vlasima kose, a on im dobacio: „Šta cmizdrite!? Je... se!” S grupom logoraša u noći sa 5. na 6. avgust likvidiran je nad jamom Hrastova glavica. Imao je 44 godine...

To je zapisao rahmetli Vehid Gunić u knjizi „Doktor Eso” posvećenoj Esadu Esi Sadikoviću, jednom od najvećih simbola nekadašnjeg Prijedora.

I danas u maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru, na samo 50-tak metara dijagonalno od kuće dr. Ese, vrišti bjelina njegovog nišana. Šehid Sadiković Hasiba Esad... nijemo svjedoči o zločinu.

U toj maloj prijedorskoj ulici i danas se nalazi porodična kuća ovog nekada svjetski poznatog intelektualca, humaniste, člana međunarodne ekipe “Ljekari bez granica”, nosioca UN-ovog plavog pasoša, specijaliste za uho, grlo, nos, nadasve ljudine, koji je u svojoj duhovitosti bio toliko bezgraničan da je i u posljednjim trenucima života nasmijavao ljude.

Šta onima koji žive u maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru znači naziv Skopska? Ništa. A šta bi im značilo da im se ulica u kojoj se na stotinjak metara poredalo tek desetak kuća zove ulica Doktora Ese Sadikovića?

- Mnogo toga - kažu nam prve komšije Sadikovića, bračni par Semira i Said Hadžalić.

Ograda im je zajednička, pa i teresa preko koje se često preskakalo. Zbog kafe, pite, kvrguše, ali ponajviše druženja. Semiru Hadžalić ljuti što Doktora spominju uglavnom kao barda šeretluka.

- Smeta mi to. On je prije svega bio stručnjak, vrstan ljekar, humanista, pa tek onda neko ko je na svijet gledao kao na veliku šalu. Bio je osoben po lakoći življenja, druženja, neko s kim je bilo uvijek ugodno - svjedoči nam Semira Hadžalić.

Među prvima je potpisala online peticiju da dr. Eso Sadiković dobije svoju ulicu.

- Zato što je prije svega bio čovjek. Zaslužio je - pojašnjava svoj potpis.

Njen suprug je Doktora upoznao daleke 1978., kada se vratio iz Libije. Priča da je Esin otac bio pukovnik, a majka kapetan. Umrla je od tuge za Esom.

A „svjetski čovjek“, kako Said Hadžalić malo-malo u sjećanjima priziva svog doktora, bio je više nego jednostavan. I praktičan.

- Kad je stigao iz Sarajeva, priredili su mu prijem u Općini. Umjesto odijela, došao je u farmerkama i kožnoj jakni. Eto, takav je bio - kaže Said i od brojnih anegdota koje su obilježile ovu komšijsku slogu izdvaja onu u kojoj mu je Eso obećao da će ga poslati u Ameriku.

- Imao sam problema s bubrezima. Kaže mi, šta se sekiraš, ako treba, Hjuston će te primiti - prisjeća se s osmijehom Said Hadžalić.

I Alida Kovačević, bliska rodica dr. Ese Sadikovića, i dalje se nada da će Doktor konačno dobiti svoju ulicu u Prijedoru.

- To je najmanje što Prijedorčani mogu uraditi za njega. Možda može i neka nova neimenovana, ali u Skopskoj je njegova kuća, tu je živio, tu je i njegov mezar... - kazuje Kovačević.

Zanima je i kako su Esina djeca. Ali samo u tom kontekstu.

- I nikako drugačije, jer Eso nije živ i on ne može braniti svoju familiju. Nikoga ne treba interesirati njihov odnos prema ocu. Smatram da imam pravo da to kažem. Lično bih voljela da vidim Batu (sina), jer kažu da je isti Eso. Da vidim Esu kako danas izgleda - tužno govori Alida Kovačević, ne želeći otvarati poglavlje o tome gdje su danas sin i kćerka dr. Esada Sadikovića.

Prema onome što je odranije poznato, Zorica, bivša supruga dr. Ese Sadikovića, nakon svega, udala za njegovog radnog kolegu koji je u međuvremenu umro. Djeci dr. Ese Almi i Enisu tokom rata promijenjena su imena u Veronika i Filip. Kako saznajemo, Veronika i Filip uzeli su djevojačko prezime majke - Gagović. Danas žive u Americi.

- Esinu djecu volim i danas isto kao i onda kad su mi bila u komšiluku. Moja kćerka Medisa, koja živi u Engleskoj, često kontaktira s Esinom kćerkom. Kažu da je vrstan ljekar, valjda je na svog oca, a sin mu radi u banci. Ekonomista. Oboje su uspješni. Vidjela sam ih prije dvije godine kad su bili ovdje. Pozdravili su nas, pričali smo, ali oca nisu spominjali, a ni mi nismo insistirali. Teško je to... - kaže Semira Hadžalić.