Agonija koju proživljavaju stanovnici Blažuja kod Sarajeva, u čiji se komšiluk od decembra doselilo nekoliko stotina migranata, trebala bi nadležnima biti posljednji alarm i poziv za konkretno djelovanje. Zašto?
Zato što stanovnici BiH, Bošnjaci, žele napustiti svoja ognjišta i prodati ih budzašto samo da mogu na miru zaspati. Da mogu djecu poslati u školu bez straha da će ih neki „Muhamed Ali“, naprimjer, iz Pakistana napasti. Opljačkati. Nauditi im.
Svi oni koji ne vjeruju u kojoj mjeri je migrantska kriza već eskalirala, trebali bi obići ovo naselje. Od zgrade Predsjedništva BiH do kuće Taiba Kovačevića, koji nema više mira, ima svega 18 kilometara. To je vožnja, pod policijskom pratnjom, oko 23 minute. Mogao bi Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva BiH, odvojiti sat svog cijenjenog vremena i saslušati ove ljude.
Čuti njihove vapaje. Ili može organizirati i prijem za njih u svom kabinetu. Ne mora ih dočekati kao ambasadora Pakistana Muhameda Raoa. Skromni su to ljudi, čestiti Bošnjaci koji samo žele svoj mir. Upravo mještani Blažuja najglasnije zamjeraju Džaferoviću nerazumijevanje problema migrantske krize. Zamjeraju mu što nije podržao Fahrudina Radončića, dok je bio ministar sigurnosti BiH, kada je insistirao na legalnim deportacijama.
Kockarskim rječnikom, visoka je kvota da će Džaferović, ali i njegova stranačka kolegica Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH, makar reagirati, a kamoli posjetiti Blažuj. Ali visok je i zalog kockanja nauštrb države i njenog naroda zarad migranata koji ilegalno ulaze u našu zemlju. Narod Krajine već odavno zna, a polako spoznaje i narod u Sarajevu kome će fakturirati eskaliranje migrantske krize.
