Situacija u Bjelorusiji iz dana u dan sve je teža. Broje se ranjeni i mrtvi. Mnogo toga podsjeća na krvavi pad Čaušeskua u Rumuniji, istina, sa zakašnjenjem od tridesetak godina. Ali tektonski potresi u ovoj evropskoj državi, strateški vrlo važnoj kao tampon zoni između Poljske, odnosno, Evropske unije i Rusije, mogu imati dalekosežne posljedice i pokazatelj su širih globalnih kretanja.
Godinama je Bjelorusija, prema svim parametrima, ispod ne samo evropskog nego i balkanskog prosjeka ekonomskog razvoja. O demokratiji i ljudskim pravima je teško i govoriti. Lukašenko vodi državu kao što Putinovi oligarsi vode javne i privatne korporacije u Rusiji - nezakonito, beskrupulozno i samo za svoj profit.
Na izvjestan način Bjelorusija je primjer kako je državama, ali i narodima i građanima, koji u izboru između Evropske unije i Zapada pristanu da uđu pod šinjel Kremlja. Dakle, glavnom vođi, Putinovom vazalu ili oligarhu nesumnjivo će biti dobro, ali će visoku cijenu platiti građani.
Na to Brisel i ovih dana vrlo jasno upozorava.
Bosna i Hercegovina kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Unijom ima obavezu uskladiti svoju vanjsku politiku s Unijom te je čestitka koju je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uputio Lukašenku, bezmalo, direktno kršenje Sporazuma s EU.
Ali neće se mnogo u Briselu nasekirati zbog Dodikovog soliranja, tim prije što dešavanja posljednjih dana ne samo da ne opravdavaju taj potez nego mogu duboko zabrinuti Dodika, ali i srbijanske zvaničnike koji su često bjeloruski režim tretirali kao vrlo prijateljski.
Lekcije koje s ulica Minska i drugih bjeloruskih gradova šalju tamošnji građani ogorčeni zbog nepravde, prevare, represije i siromaštva te smrtnog Putinovog zagrljaja najsnažnija su poruka svim proruskim politikama i političarima.