Damir Arsenijević, redovni profesor angloameričkih književnih i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli, u razgovoru za “Avaz” govori o obrazovanju u doba pandemije, izazovima i promjenama koje će neminovno doći.

Simptomatično je, ističe on, da se u BiH veći fokus stavlja na rad kafana nego što se pridaje pažnja obrazovnom sistemu i organizaciji nastave u doba pandemije.

Zdravstveni sistem

- Političari stavljaju naše živote u opasnost kroz laž da će naša ekonomija propasti ako kafane ne budu radile. Njima je lakše pustiti nekontrolisan rad kafana nego da razmišljaju o ljudima kao o najvećem kapitalu. Čak i ekonomski gledano, nikom se ne isplati da liječi ljude od koronavirusa, jer je to opterećenje na zdravstveni sistem, na poslodavce, na porodice. Ko će dolaziti u kafane ako i kada se veliki broj ljudi razboli? I koliko mi to para dnevno trošimo u kafanama ako većina ljudi jedva preživljava od plata? Od rata nam se konstantno nudi lažni izbor i vodi se lažna ekonomija u kojoj nekolicina profitira i krade javna sredstva, naše mukom zarađene pare – ističe on. 

Za njega nije bila novina organizacija online nastave. Smatra kako je online nastava istovremeno veliko opterećenje, ali i prilika za studente Z generacije da ne žive podvojen život: da im je zabava online, a učenje samo fizička prisutnost u učionici.

- Na Školegijumu imate sjajnu analizu koju je mladi nastavnik Adnan Šehić uradio u kojoj je pokazao kako se uključenost i zainteresovanost osnovaca tokom online nastave povećala za 50 posto. Moji studenti su bili čak i revnosniji tokom online nastave nego što bi bili da je situacija bez pritiska pandemije. Nama ne treba online nastava, već promišljanje digitalne pedagogije: od brige za mentalno i fizičko zdravlje učenika do promišljanja koje sve podatke ostavljamo dok smo prisutni online i kako će i koje kompanije koristiti te naše podatke - taj naš digitalni trag – ističe Arsenijević.

Vlasti na svim nivoima, prema njegovom mišljenju, trebaju iskoristiti ovaj trenutak za poboljšanje nastavnog procesa.

Hibridni načini

- To znači smanjiti grupe učenika, povećati broj kontakt sati, kreirati hibridne načine rada, uposliti dodatne nastavnike da rade sa manjim grupama, uposliti psihologe koji će pratiti ponašanje i potrebe naših učenika i redovno i blagovremeno odgovarati na potrebe učenika. Tim pristupom bismo odgojili i obrazovali mlade ljude koji bi našu zemlju stavili na svjetsku mapu naučnoistraživačkog rada, a koji bi imali osjećaj da prave znanje koje je relevantno i za njih i za zemlju u kojoj žive – zaključuje on.

Obrazovanje - političko pitanje

- Obrazovanje je uvijek političko pitanje, jer je u centru politike obrazovanja pitanje - kakvo društvo pravimo i u kakvom društvu želimo da živimo? Da li je to društvo onih kojima je lakše vjerovati u teorije zavjere ili društvo onih koji ne dopuštaju da se njima manipuliše? Pogledajte gdje naši političari šalju svoju djecu da se školuju. Da li je iko napravio tu anketu i taj popis? Zašto sva naša djeca nemaju kvalitet nastave koji je međunarodno prepoznat? Mi imamo sjajne prosvjetne radnike. Imamo, također, neznalice i prepisivače koji su političkom linijom dobili profesorska mjesta i koji muče sebe i studente svojim neznanjem. Oni moraju da idu – kaže Arsenijević.