Džo Bajden (Joe Biden) je novi 46. američki predsjednik. Što je najvažnije, Bajden će biti dijametralno drugačiji predsjednik od Donalda Trampa (Trump), jer već sada djeluje kao ujedinitelj svih Amerikanaca, bez obzira na partijsku ili ideološku opredijeljenost.
Za Amerikance je od presudnog značaja kako će novi predsjednik djelovati u vezi s COVID-19 pandemijom i nužnim reformama zdravstvenog sistema. Do sada je, nažalost, od ove bolesti umrlo više Amerikanaca nego u svim bližim ratovima, od onog u Koreji (1950.-1953.) i Vijetnamu (1966.-1973.) naovamo, pa sve do žrtava terorističkih napada na Ameriku (2001.).
Pred Amerikancima je novo postpandemijsko doba koje uključuje i nastavak ekonomske krize. To znači da će novi predsjednik i njegova administracija imati pune ruke posla na domaćem terenu, uz sve globalne izazove, počevši i završavajući s Kinom na međunarodnoj sceni. Što se Rusije tiče, ona ponegdje i može predstavljati vojni izazov, ali nije ekonomski rival Americi.
To nas dovodi do zaključka da, bez obzira na to što su zapadni Balkan u cjelini i Bosna i Hercegovina posebno područje koje Džo Bajden sigurno najbolje poznaje od svih američkih političara, njegova administracija neće reducirati svoj, još od prije Trampa dobro znani američki angažman samo na pojedine zemlje, ili preferirati jedne u odnosu na druge balkanske narode. Bajden će se radije fokusirati na jačanje transatlantskih veza s Evropom.
A upravo to je odlična vijest za BiH i njena stremljenja ka euroatlantskim integracijama. Radit će se i preciznije i s jasnijim ciljevima. U svakom slučaju, drugačije od organiziranja ispraznih i lažnih “historijskih sporazuma” poput Trampovog sastanka u Bijeloj kući između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premjera Kosova Avdulaha Hotija minulog septembra.
Neće sigurno biti ni famoznog “Dejtona 2”, jer naprosto nema uvjeta za to. Ali će biti rada s novim ljudima i onim Bosancima koji žele istinske promjene i spremni su da ih provedu kroz vladavinu prava i svih zakona. Bajden će svakako ostati moralna vertikala, političar koji će principijelno govoriti o bosanskom stradanju u minulom ratu, o Srebrenici i nakon 25. godišnjice Dejtona, bez dlake na jeziku.
Kao takav će biti dovoljna garancija, a možda još više i inspiracija, da svi, posebno mladi Bosanci koji poznaju svoju historiju, ali ne žele biti njeni taoci, žele da preuzmu stvari u svoje ruke i postanu vlasnici političkog procesa.
Da se sami izbore za promjene. Dovoljno je znati da u Bijeloj kući neće stolovati neko ko ne razumije bosansko pitanje i da bi se zbog toga mogle desiti reperkusije po cijeli Balkan i Evropu, pa i šire.
