Prije 25 godina Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan je najkrvaviji rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Razorni sukob koji je doveo do genocida, više od 100.000 stradalih i više od milion izbjeglica. Sjećanja na ovaj rat u samom srcu našeg kontinenta trajno će ostati s nama.
Osvrćući se na posljednjih 25 godina, nesumnjivo je postignut veliki napredak u izgradnji stabilne i demokratske Bosne i Hercegovine. Ali još nije kraj puta. Preostaje mnogo napornog rada kako bi se osiguralo da svi građani Bosne i Hercegovine mogu sa sigurnošću gledati ka prosperitetnijoj budućnosti, temeljenoj na jasnoj političkoj perspektivi: EU integracijama.
Historija Bosne i Hercegovine je evropska, a budućnost zemlje i cijelog zapadnog Balkana je u Evropskoj uniji. Dvadeset i peta godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma važan je trenutak koji bi trebao potaknuti političko rukovodstvo i domaće institucije na tranziciju od struktura koje su okončale sukob ka principima koji ubrzavaju napredak svih građana. Drugim riječima, na tranziciju od Dejtona ka Briselu.
Danas nema sumnje da je budućnost Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. S Mišljenjem Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, koje je Vijeće usvojilo prošle godine u decembru, vlasti u zemlji imaju pred sobom jasan plan reformi koje trebaju provesti za postizanje napretka na evropskom putu, uključujući ustavne reforme.
Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo oblikovati budućnost - zajedno. Evropske integracije jedini su i najvažniji cilj - sa oko 80% podrške građana BiH - oko kojeg su saglasne političke stranke u BiH i šira javnost. Zbog nedostatka jasne pozitivne vizije za budućnost godinama mladi, od kojih neki nisu bili ni rođeni kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, napuštaju Bosnu i Hercegovinu kako bi drugdje pronašli svoje bolje sutra. Proces evropskih integracija i prateće reforme možda neće uvjeriti sve da ostanu u zemlji, ali će sigurno pomoći u trajnom učvršćivanju mira i prosperiteta.
Evropska unija je već sada vodeći ekonomski i politički partner BiH, odnedavno i u borbi protiv COVID-19 i socioekonomskom oporavku od posljedica pandemije. Sada radimo na realizaciji ekonomskog i investicionog plana koji je bez presedana, kao i Zelene agende, postavljajući temelje za zapadni Balkan, koji je bolje povezan, zeleniji i s rastom usmjerenim na ljude.
Mladi naraštaji bilo gdje u svijetu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, očekuju od lidera da rade na klimatskim promjenama, izradi planova za održivi rast i digitalno povezanom svijetu. Žele obrazovanje koje će im omogućiti da uspiju u životu, uz ostvarivanje punih potencijala u svojoj zemlji. Bosni i Hercegovini trebaju nove ideje i doprinosi mladih. Njihov svijet ne bi trebao biti ograničen. Mladi imaju pravo na samodređenje, odrastanje bez predrasuda i samostalno oblikovanje vlastite budućnosti.
Napredak Bosne i Hercegovine na evropskom putu, također, mora pratiti i istinsko pomirenje. Politički akteri trebaju slijediti primjer kako živi većina u Bosni i Hercegovini, kao dobri susjedi, kolege i prijatelji, te aktivno promovirati suživot. Bez obzira na retoriku podjela dominantno prisutnu u medijima i političkom diskursu, evidentno je da je ono što spaja ljude u Bosni i Hercegovini daleko jače od onoga što ih dijeli.
Sa svojom kulturnom, etničkom i vjerskom raznolikošću, Bosna i Hercegovina je tradicionalno „ujedinjena u različitostima“, jednako kao i Evropska unija. Rat je brutalno narušio tu različitost, ali je nije uništio – Bosna i Hercegovina ostaje kulturološki bogata i raznolika evropska zemlja.
(Autor teksta je visoki predstavnik EU i potpredsjednik Evropske komisije)
Zbog prošlosti, ali prije svega zbog budućnosti ove prekrasne zemlje i njenih ljudi, neprihvatljivo je korištenje zapaljive retorike, historijskog revizionizma i veličanja ratnih zločinaca. Tama rata u Evropi treba ostati u historijskim knjigama. Iz njih učimo i uvažavamo činjenice, fokusirajući se na izgradnju trajnog mira i društva zasnovanog na demokratiji, vladavini prava, jednakosti, nediskriminaciji i potpunoj zaštiti ljudskih prava.
Ljudi u Bosni i Hercegovini to zahtijevaju. Mogu računati na podršku Evropske unije u ovim težnjama, s tim da je ostvarivanje ovih težnji u njihovim rukama.
