Promjena nabolje, čovjeka pojedinca i cijelog čovječanstva moguća je samo iz slobode, a ne iz straha i prisile. Svaka promjena proizvedena strahom i prisilom vodi nas u zajedničku propast. Isus je prvi čovjek koji je činio dobro svima: i dobrima i zlima, i prijateljima i neprijateljima - kazao je profesor Franjevačke teologije u Sarajevu i dvostruki doktor nauka fra Mile Babić, u intervjuu za Fenu uoči blagdana Božića.

Pandemija koronavirusa je ljude primorala na drugačiju organizaciju života. S obzirom na mjere koje se poduzimaju u sprečavanju širenja zaraze, većina vjernika će Božić dočekati u kućama i okrilju obitelji.

Ali, koncept "zatvaranja" zbog pandemije treba iskoristiti na najbolji način te, kako kaže fra Mile Babić, iz svake nevolje treba izvući pouku, a "to uključuje preispitivanje ne samo čovjeka pojedinca, nego i svakog naroda, svake države, religije, kulture i cijelog čovječanstva - jesmo li na pravom putu?".

Fra Mile je mišljenja da danas cijelo čovječanstvo najviše novca ulaže u proizvodnju najsmrtonosnijeg oružja i ljudsko znanje danas služi tome cilju. Sramota je, podvlači on, za naše dostojanstvo i pamet da najviše novca i znanja investiramo u uništenje života.

- To je taj prijekor, kaže Babić, koji moramo uputiti najprije sebi, a zatim i svima. Kad bismo imali oči koje vide ljepotu prirode, ljepotu cjelokupnoga Božijeg stvorenja, bili bismo sposobni za umjetničku i duhovnu ljepotu – kazao je fra Mile Babić.

Sve što je Bog stvorio, podsjeća on, bilo je dobro i lijepo – tako stoji na početku Biblije. Nama i cijelom čovječanstvu danas prijeti ekološka katastrofa. Vjernici koji nemaju relaciju sa Stvoriteljem nisu vjernici, jer se u osnovi ekološke katastrofe nalaze moralna i duhovna katastrofa. Moralni principi zahtijevaju od nas poštovanje života. Grijeh je sve ono što uništava život.

- U humanističkom smislu napredovati možemo samo ako se očistimo od svog zla i od svojih grijeha. Samo oni koji su svjesni svog zla pristupit će obraćenju, tj. promjeni sebe nabolje. Temeljna sloboda jest sloboda savjesti, jer su vjernici uvjereni da je glas savjesti glas Božiji u njima. Taj glas poziva svakog čovjeka da poštuje i voli život, tj. da poštuje i voli cjelokupno Božije stvorenje – istakao je on.

S obzirom na to da zbog mjera protiv pandemije koronavirusa vjernici neće moći da prisustvuju misama u katedralama, Babić kaže da u vlastitoj kući vjernici mogu imati sve oblike molitve osim Svete mise.

Najprije, navodi on, važna je molitva šutnje, u kojoj se vjernik izolira od svih vanjskih utjecaja i tako se sabire u sebi. Iz te sabranosti proizlazi relacija prema apsolutno Drugome, kojeg nazivamo Bogom. Time se događa obrat prema Stvoritelju, jer vjernik postaje svjestan da mu je život darovan, tj. da nije samog sebe ni stvorio ni rodio, nego da je Bog darovatelj života i ljubavi. Takva molitva uključuje zahvalnost Bogu za nezasluženo primljene darove.

- Stoga je molitva, u svojoj biti, zahvalnost. Današnji ljudi nisu sposobni za sabranost, nego se ponašaju kao raspršen bitak, a bez sabranosti nema relacije ni prema drugima, ni prema apsolutno Drugome, tj. ni prema čovjeku ni prema Bogu – ističe Babić.

Nakon molitve šutnje, dodaje, slijedi molitva govora, u kojoj vjernik uspostavlja relaciju prema Vječnom Ti, i u toj relaciji vjernik govorom očituje (ispovijeda, priznaje) svoje povjerenje i ljubav prema Bogu.

Prema tome, naglašava on, to je relacija vjere, povjerenja, ljubavi i nade. Na koncu dolazi molitva kao kult: to je molitva zajednice. U njoj su važni i govor (osobito simbolični govor), i simbolične radnje (geste, ritual), a sve ove riječi i geste znak su koji upućuje na Stvoritelja, odnosno u Svetoj misi na Isusa Krista.

- Svetu misu vjernici mogu pratiti i u njoj sudjelovati preko radija i televizije. U tom slučaju, međutim, nedostaje im veće i šire zajedništvo. Kad se radost s drugima dijeli, postaje višestruko veća: bitne stvari uvećavaju se u životu tako što ih dijelimo s drugima – rekao je Babić.

Njegova pouka i poruka je zapravo pouka koju Isus nudi u Evanđelju, a može se sažeti na sljedeći način - On traži obrat, tj. obraćenje, promjenu nabolje, što znači da svaki čovjek sebe mijenja nabolje, da načini obrat od egoizma, mržnje i nasilja prema ljubavi i nenasilju, da se mijenja nabolje od časa kad postane sebe svjestan, pa sve do svoje smrti.

- To bi značilo: što smo stariji, time istodobno postajemo bolji ljudi. Tako bi, naime, trebalo biti. No, takav je obrat moguć samo iz slobode. Zato je Isus darivao ljudima svoje povjerenje i svoju ljubav kako bi ih oslobodio od njihova straha, da bi oni tako – iz slobode, a ne iz straha i prinude – načinili obrat prema punom životu. Samo onaj koji je promijenio sebe sposoban je promijeniti druge svojom dobrotom, a ne prisilom – ističe Babić.

Naime, dodaje on, Isus navješćuje Boga koji svima čini dobro i koji ljubi sve ljude, pa i svoje neprijatelje – a svi smo mi grešnici, što znači Božiji neprijatelji. Bog kojeg Isus navješćuje "daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima" (Evanđelje po Mateju 5,45).

- Isus je htio da svatko mijenja sebe nabolje, a ne druge, jer nam povijest čovječanstva pokazuje da se to naše obraćenje (mijenjanje) drugih lako pretvori u mržnju, isključivost i nasilje. Kršćani na Božić navješćuju da se Bog iz slobode i ljubavi sjedinio s čovjekom Isusom iz Nazareta i tako se neizravno sjedinio sa svakim čovjekom. Zbog toga kršćani jedni drugima čestitaju Božić na tradicionalan način: Na dobro nam došao Božić i porođenje Isusovo! – zaključio je fra Mile Babić u intervjuu za Fenu.