Žrtva torture i silovanja u logoru Omarska Jadranka Cigelj jedna je od pet žena po čijoj tužbi je Okružni sud u Njujorku proglasio krivim Radovana Karadžića, RS i Srbiju te naložio isplatu odštete koja bi se uskoro trebala naći i na stolovima ovdašnjih sudova.
S kamatama koje su u međuvremenu rasle, riječ je o milijardama maraka, a postupak naplate pokrenut će advokatski tim iz SAD i Hrvatske.
- Bit će pozitivan ishod, ali ne znam kada, jer će se sve razvući. Toplo se nadam da će to uništiti RS i konačno da će Bosna postati cjelovita. To je moja najveća želja – kaže Cigelj.
Iako danas jedva preživljava, kaže da bi od odštete, koja samo u njenom slučaju bez kamata iznosi 35 miliona dolara, osigurala pristojan život svom sinu, ali i pomogla mnogima koji nemaju od čega živjeti.
Rođena Zagrepčanka, od sedme godine živjela je u Prijedoru, gdje je odvedena od kuće, a u logoru Omarska potom 57 dana mučena, premlaćivana i silovana. Na taj je period danas podsjeća mnogo toga, ponajviše bolovi u rebrima koji su u poznim godinama češći i intenzivniji.
Jadranka je žena koja je svojom hrabrošću zadivila svijet. O užasima koje je prošla objavila je knjigu, gostovala u programima najvećih svjetskih TV kuća, držala predavanja evropskim i američkim parlamentarcima, prikupljala iskaze drugih žrtava…
Tokom borbe za istinu o zločinima u BiH, a kasnije i za svoj humanitarni rad, dobila je čak 39 međunarodnih nagrada. Austrijski “Der Standard” proglasio ju je 1995. osobom godine, a 1998. jedan američki magazin uvrstio je Jadranku među sedam žena koje su obilježile stoljeće.
- To je bilo moje hodočašće. Morala sam prodavati dušu po svijetu da bi konačno svijet saznao šta se događalo u Bosni. Te silne medalje držim u jednoj kutiji. Jedna ima i materijalnu vrijednost. Francuzi su mi dali zlato pa sam rekla da ću, ako dođem u situaciju da nemam šta jesti, barem imati šta prodati – govori Cigelj.
Napisala je i knjigu “Domovina boli”, koja bi, kaže, mogla zabrinuti političare, ali je sinu ostavila obavezu da je objavi tek nakon njene smrti.
Jadranka Cigelj danas živi u gradskom stanu u Hrvatskoj, a nakon plaćanja stanarine ne ostane joj mnogo za život.
- Ovdje nemam prava jer sam bila stradalnik u Bosni, a u Bosni nemam prava na naknadu koju imaju žene žrtve rata jer sad ne živim u BiH. Ja sam ni na nebu ni na zemlji. A Bosna bi mi se mogla odužiti barem tim dodatkom koji iznosi 500 maraka, jer heroina je na rubu egzistencije – kaže Cigelj.
