Za "Politicshome" baronesa Arminka Helić, zastupnica u britanskom Domu lordova, pisala je o filmu bh. rediteljice Jasmile Žbanić  "Quo vadis, Aida" koji je ušao je u uži izbor za ovogodišnji Oskar.

- Film "Quo vadis, Aida" koji je ušao u uži izbor za ovogodišnju nagradu Oscar, izvanredni je prikaz rediteljice Jasmile Žbanić o užasu genocida u Srebrenici i možda će uspjeti dokazati da umjetnost može otkriti istinu i kad politika zakaže - kazala je Helić.

Dodala je da novi film Jasmile Žbanić baca ljudski pogled na zvjerstva koja su počinjena tokom genocida u Srebrenici.

Gomila umornih, gladnih i žednih prijatelja i komšija

Podsjetila je na sva dešavanja u Srebrenici, kako su muškarci odvojeni od žena, hladnokrvno ubijani, a žene deportovane, mnoge od njih i silovane.

- Priča filma slijedi borbe centralnog lika Aide koja se, radeći kao prevoditeljica za UN, grčevito bori da spasi svoju porodicu, nosi se sa zahtjevima svojih holandskih poslodavaca i pomogne članovima svoje zajednice koji očajnički žele iskoristiti ono malo utjecaja koji ima da ublaži njihovu situaciju. Stojeći iznad gomile umornih, gladnih i žednih prijatelja i komšija, ona mora prenijeti riječi vojnika iako zna da one neće dovesti do obećane sigurnosti već do smrti. Glumi je nevjerovatna glumica Jasna Đuričić, a njeni pomaci između očajne energije, iscrpljenosti, očaja i smijeha oslikavaju nadu i strah koji progone sve Bošnjake okupljene u holandskoj bazi. Kamera se zadržava na njenom licu i ne trebamo vidjeti ništa drugo da bismo osjetili njenu bol - navodi Helić.

Film oslikava strahote koje se odvijaju pod vedrim plavim nebom, među cvjetnim brežuljcima, u modernom svijetu. Traži od nas da se sjetimo da se genocid može dogoditi usred i uprkos čovječnosti.

Starost nije garancija veće mudrosti

Prijateljski ton u suprotnosti sa smrtonosnim oružjem

- Među srpskim snagama, Aida vidi bivše učenike iz svog razreda koji je dozivaju, njihov prijateljski ton u suprotnosti je sa njihovim smrtonosnim oružjem i njihov položaj na drugoj strani žice. Drugi Bošnjaci vide komšije koji se transformiraju u neprijatelje. Djeca se igraju na biciklima dok se genocid odvija - nastavlja Helić.

Helić je navela kako holandske trupe u filmu više podsjećaju na ljetne kampere nego na vojnike, s mladim licima i smotanim kratkim hlačama.

- U poređenju s grubim, razmetljivim, grozno prijetećim srpskim zapovjednicima, oni izgledaju kao djeca, izgubljeni. Starost nije garancija veće mudrosti ili snage: holandski zapovjednik započinje film prepun samopouzdanja, a završava povučen, skrivajući se u svom uredu, srušene figure koja se pretvara da će "dogovor" o kojem je pregovarao s Mladićem odvesti sve stanovnike Srebrenice na sigurno - napisala je Helić.

Beskorisnost rata

Film završava podsjetnikom na sjene i doslovni kostur s kojima se žene Srebrenice još suočavaju. Posvećen je njima, muževima, očevima, braći i sinovima koji su ubijeni.

- I to nas podsjeća na beskorisnost rata. Svi su izgubili u Bosni. Porodice Bošnjaka izgubile su muškarce, bosanski Srbi i njihovi saveznici Srbija izgubili su istinu i čak i danas žive u sjenci onoga što je učinjeno u njihova imena. Evropa je izgubila istinski multietničku zemlju koju nije mogla ili htjela odbraniti. A djeca preživjelih i počinitelja naslijedila su bol, laž, krivnju i traumu. Izvanredni film Jasmile Žbanić daje nadu da će umjetnost uspjeti tamo gdje je politika zakazala, govoreći istinu o Srebrenici i omogućavajući svima da je vide - napisala je, između ostalog, Helić.