Niko ne gubi ono što neće, tako ni ja ništa nisam izgubio. Vladam svojim životom, tuđi me ne interesuje. Dvadeset godina sam na ulici i živim kraljevski.
Tim riječima ukratko je opisao svoj život Ramiz Dedić, svojevrsni simbol Sarajeva, koji je skoro pa svaki dan na ulici sa svojim, kako kaže, najvećim prijateljem psom Tinom.
- Ima pojedinaca koji gledaju kako Tina jede losos, jastog, lignje, pečenje... A to mu smeta i to ga boli. Imam što mi je najbitnije prijatelje, ali između milijardi prijatelja ima jedan dušmanin koji misli da ima milione i ima nešto. Svi me znaju i pomažu mi, ali jedan dušman postoji koji zove policiju da me skloni jer navijem sebi muziku, odvrnem za svoj ćejf. Stavim pred sebe originalnu hranu, a on ne može da gleda – kazao nam je Ramiz s kojim smo danas razgovarali u ulici Ferhadija.
Spava u garaži koju mu je ustupio vlasnik jedne ćevabdžinice, da nije pod vedrim nebom. Uvjeti su teški pa se nada da će mu dobri ljudi pomoći da kupi sebi, kako kaže, neku vikendicu ili stan. Najviše bi volio u prirodu izvan grada.
- Probaj jedan dan u garaži živjeti, da ti ne objašnjavam džaba – kaže nam Ramiz.
Jedna od onih koji su mu pomogli je i influenserica Hana Hadžiavdagić. Pomogla mu je da otvori i račun u banci da bi mu dobri ljudi mogli uplatiti novac.
- Objavite ovaj žiroračun nek ljudi vide. Hana mi je ponudila da mi plaća kiriju u jednom stanu da živim. Sedam, osam, godina me cijeni. Kad god dođe ovdje, bez obzira s kim je, pomogne koliko može, svaka joj čast – rekao nam je Ramiz.
Najviše se druži s uličnim prodavačima. Pozdravljaju ga i brojni prolaznici, zastanu da progovore koju... Ipak, Tina mu je vjerni pratilac i čuvar. Uvijek je tu, prati ga u stopu.
- Svaka životinja je bolji prijatelj od čovjeka, bio to pas, konj, slon... Svaka životinja će dati život za tebe, a čovjek će te napustiti u sekundi. Evo kao što vidite, čist sam, uredan, pijem kafu. Nisam alkoholičar kako mnogi govore – priča Ramiz.
Ratni vojni invalid je i nije zadovoljan odnosom vlasti prema onima koji su branili zemlju.
- Prolio sam krv za ovu zemlju. Da su borci dobili ono što zaslužuju ne bi po kantama rovili i bili gladni i žedni – zaključio je Dedić.
