Dolazak Austro-Ugarske u BiH i početak izgradnje modernih institucija zahtijevao je i čitav niz stručnjaka kojih je u Bosni i Hercegovini, izašloj iz zaostalog osmanskog sistema bez razvijenih obrazovnih institucija, nedostajalo u izobilju. To je otvorilo vrata BiH brojnim stručnjacima iz čitave Monarhije koji su pohrlili u našu zemlju radi prilike za zaposlenje i napredak u karijeri. Jedan od takvih bio je Nikola Berković.

Zagrepčanin u Sarajevu

Berković je rođen u Vrbovecu, u blizini zagreba 22. novembra. 1862 ). Gimnaziju je završio u Zagrebu, a potom Trgovačku akademiju u Gracu. Najprije je radio u Trstu i Parizu. Od 1883. bio je sekretar Kase željezničkog državnog zajma u Beogradu, zatim upravitelj trgovačke škole u Brčkom i nastavnik u trgovačkoj školi u Sarajevu. Njegov izniman talenat za finansije nije prošao nezapaženo. Izgradnja moderne ekonomije u BiH, razvoj industrije i masovne investicije zahtijevale su obilje kapitala i uspostavu modernog finansijskog sektora. A upravo će Berković, u narednih tridesetak godina, postati jedan od njegovih glavnih stubova.

Godine 1883., već s 21 godinom, postavljen je za direktora Bosansko-hercegovačke narodne dioničke banke. 

Rad Zemaljske banke

Osnivanje Srpske banke d.d. u Zagrebu 1895. godine, gdje je među osnivačima bilo i sedam viđenijih Srba iz Sarajeva, Mostara, Tuzle i Brčkog predstavlja je korak dalje u razvoju bankarstva na ovim prostorima. Za srpsko stanovništvo to je značilo jačanje njihove pozicije u društvu, podsticaj za ulaganje kapitala u banku i veći pristup kapitalu u ostvarivanju svojih ciljeva. Istovremeno, to je predstavljalo podsticaj za stvaranje bankarskih organizacija i na drugim teritorijama, pijre svega u Bosni i Hercegovini. U aktivnostima srpske zajednice na ekonomskom planu, Austrougarska vlast je vidjela veliku opasnost za svoj položaj u Bosni i Hercegovini, pa je stoga Zemaljska vlada u Sarajevu veoma brzo preduzela određene mjere, kojima će parirati djelovanju Srpske banke i time umanjiti njen utjecaj u narodu.

Na inicijativu Vlade, a po sporazumu između Vinerbankferajna i Ugarske banke za industriju i trgovinu iste godine kada je osnovana i Srpska banka, u Sarajevu je osnovana Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu. Za njenog potpredsjednika i direktora izabran je upravo Berković. Banka je osnova s početnim kapitalom od četiri miliona forinti i dodatnim kreditom u istom iznosu i znatnim drugim privilegijama, kao što je korištenje jeftinog kapitala iz depozita zemaljske vlade, te sudskih, opštinskih, činovničkih i oficirskih depozita. 

To je banci omogućilo da sa tako obilnim sredstvima već na samom početku rada razvije jaku privrednu aktivnost. Naredne godine, banka preuzima i druge banke i proširuje mrežu filijala u Mostaru i Tuzli, upravo u mjesta odakle su bili osnivači Srpske banke i vođe srpskog autonomnog pokreta. Isto tako, Ugarska preko Mađarske banke d.d. iz Budimpešte osniva filijale u Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Osnivanjem akcionarskih banaka ubrzan je raspad esnafskog načina rada i otvoren proces za razvoj naprednijih oblika organizovanja privrede.

Privredna komora

Za opći razvoj BiH, veliku zaslugu ima Privredna komora BiH. I ovdje je glavni lik ponovo bio Berković.

Dobro je spomenuti i rečenicu austrijskog cara koja glasi: “Dajem svoje odobrenje koje se odnosi na osnivanje i organiziranje trgovačke i obrtničke komore za BiH”, sa svojim ličnim potpisom od 2. januara 1909. godine. To će ujedno biti i početak u pravom smislu današnje Privredne komore BiH. Na toj konstituirajućoj sjednici koja je održana u Sarajevu prisustvovalo je 58 članova, a predvodio je ugledni Sarajlija i najstariji član Ahmedaga Henda.

Za prvog predsjednika komore izabran je Nikola Berković, koji je većinskim brojem glasova dobio mandat, a protukandidat mu je bio ugledni trgovac i vlasnik hotela „Evrope“ Grigorije Jeftanović. Berković je na ovoj poziciji uspio ostati sve do 1932. godine. Berković se i politički aktivirao, pa je tako nakon prvih izbora u historiji BiH 1910., postao član Bosanskog sabora i pročelnik njegova budžetskog odbora. Berković je umro u Sarajevu u jeku Drugog svjetskog rata, 25. 11. 1943.

Vila Berković

Na Skenderiji se nalazila čuvena Vila Nikole Berkovića poznata pod nazivom Vila Wilkert. S početkom Drugog svjetskog rata, pod optužbom da je mason, ustaše su izbacili Berkovića iz vile i počeli je koristiti kao svoj objekat. U februaru 1945. u ovu vilu je uselio zloglasni ustaški general Maks Luburić koji je u njoj napravio zatvor i mučilište. U Sarajevu Luburić je boravio do srijede, 4. aprila, i u mjesec i pol dana u Vili Wilkert ubijeno je tristo dvadeset troje ljudi. Samo u vrtu, prilikom ekshumacije koja je provedena nekoliko tjedana kasnije, iskopano je dvadeset i sedam tijela.

Intelektualni rad

Nikola Berković objavio je desetak članaka o pitanjima bankarstva i privrednim prilikama u BiH u listovima Südslavische Revue (1913), Bankarstvo (1924, 1925), Der Morgen (1924) i Bosanska pošta (1929). Njegovi govori o privrednim temama tiskani su u periodicima Izvještaj o privrednim prilikama Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu (1925, 1926, 1930, 1931), Trgovinski glasnik (1925), Trgovinski list (1925), Zanatlija (1931) te Reflektor (1932).

U sljedećem nastavku feljtona čitajte kako su Franz Pfanner i trapisti preporodili Banja Luku.