Početak velikosrpskih osvajanja 90-tih godina prošlog stoljeća ostao je zapamćen i po izjavi vojnika tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) Bahrudina Kaletovića iz Tuzle, koji je, na pitanje ekipe Yutela na jednoj od čeka u Sloveniji šta tu radi, odgovorio: “Oni, kao, hoće da se otcijepe, mi im, kao, ne damo!”
Kaletović je preživio Sloveniju, ali je, nažalost, u jednoj tragediji izgubio život. No, ostala je vječno upamćena njegova rečenica koja opisuje sav besmisao pokušaja osvajanja teritorija u nekadašnjoj zajedničkoj državi.
Ubrzo će ravno 30 godina od izgovorene rečenice, a mi u BiH još živimo matricu kao da se bh. entitet RS želi otcijepiti, a mi, kao, ne damo.
Presude Haškog tribunala su opisale na kakav je način bh. entitet s trenutnom srpskom većinom stvoren. Nigdje, ama baš nigdje, ne postoji trag da takav entitet ima pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja.
Jasno je da je ideja ''velike Srbije'' poražena na frontu u Čeliću, Teočaku, Grabežu, Olovu, Goraždu, Sarajevu, Mostaru, ali da u “srpskom svetu” još kruži mit o jednonacionalnoj državi na brdovitom Balkanu.
Niti je devedeseta, niti je Srbija približno jaka ostavština SFRJ, prvenstveno u vojnom smislu, da bi se upuštala u nove ratove. Srbija prvenstveno, to je i njen predsjednik Aleksandar Vučić izjavio, želi širiti svoj ekonomski utjecaj, a u tome, htjeli to priznati ili ne, Srbija dominira na našim prostorima, vješto koristeći različite kanale komunikacije, društvene i sportske događaje.
Priča o samoopredjeljenju do otcjepljenja uvijek se pojačava u predizbornim godinama i oslikava besmisao političkih kampanja stranaka, partija i lidera koji svom biračkom tijelu nemaju ništa drugo ponuditi osim šaranih laža.
