Na padinama Majevice prostire se naselje Koraj, koje je širom BiH poznato po voću, jagodama, vrijednim povrtlarima, koji među prvima iznose svoje proizvode na pijace.

Mubarek dani

Avdo Salihović (70), rođeni Korajac, kaže da se od malih nogu bavio poljoprivredom. Trenutno na imanju u Koraju s njim živi stariji sin, a dvojica sinova žive i rade u Njemačkoj.

- Najmlađi sin će doći za Bajram. Sjećam se, kao da je jučer bilo, kada sam bio dječak, radovali smo se Bajramu. Obično bi nas roditelji nagradili nekom parom. Pozivi na molitvu su mi posebno ostali u sjećanju, jer smo imali čovjeka koji je dobošem pozivao na molitvu. Imam rođaka, hadžiju Halila Salihovića, koji je do današnjeg dana sačuvao stari top kojim se oglašavao poziv na molitvu. Zemljoradnik sam, penziji se ne nadam. Zdravlje me još dobro služi. Ovo su za nas mubarek dani - ističe Salihović.

Razgovoru se pridružuje i Sinan Huseinagić (71), po zanimanju vozač, koji je svojevremeno radio u Loparama u staroj ciglani.

Nema djece

- Nema naroda, svi su otišli, razišli se. U Koraju žive vrijedni ljudi. Ovo su voćarski, pitomi krajevi. Nekada sam, kad krenem u školu, naberem malina, prodam i imam za sendvič, slatkiš, sok. Kao djeca smo brali lipu, gljive. Ništa nam nije bilo teško. Djeca nam sada odlaze za boljim životom. A nekada, u vrijeme mog djetinjstva, glavna ulica je bila puna djece, kao u košnici je vrvjelo. Danas, kad izlaze iz škole, vidiš dvoje ili troje djece, desetak uvrh glave - priča Huseinagić s neskrivenom sjetom.

Pomoć kao obaveza

- Nastojimo da se ne ogriješimo o bilo koga, da poštujemo vjerska pravila, da se nikome ne zamjerimo. Naša je obaveza da pomognemo onima kojima je pomoć neophodna, koji se nađu u nekoj nevolji - ističe Salihović.