Dragan Samardžić Šef, kako mu je nadimak još iz osnovne škole, 47 godina je na inzulinskoj terapiji. 

Šefa na Berkovićima, gdje živi, svi poznaju jer je on, uprkos dijabetesu, aktivan i pun optimizma i pravi primjer kako u životu uvijek treba gledati vedriju stranu.

Nosi protezu

Prema njegovim riječima, dan mu počinje kafom i doručkom s devedesetogodišnjom majkom, kojoj je odavno zbog bolesti potrebna tuđa njega i pomoć.

- Iako sam zbog dijabetesa izgubio lijevu nogu i nosim protezu, ja i sada vozim motor, i motorom odem do Stoca na kafu s prijateljima ili do Bileće – kazao nam je Samardžić i dodaje da je dijabetes dobio kao osmogodišnji dječak.

Iako je, kako nam je rekao, pola života proveo u bolnici, poznat je i po tome što je veliki borac i aktivan član zajednice u kojoj živi pa je tako predsjednik Udruženja osoba s invaliditetom na Berkovićima kroz čije djelovanje nastoji da pomogne ovoj populaciji.

Nesebična pomoć

- Uprkos preprekama na koje svakodnevno nailazim i kojih će, svjestan sam toga uvijek biti možda i više, ja u svemu nastojim vidjeti bolju pozitivnu stranu i tako djelovati. Niko ne zna kad ide na spavanje da li će sutra osvanuti. Ja sam preživio kliničku smrt, a živ sam zahvaljujući Domu zdravlja ovdje na Berkovićima, koji me je hiljadu puta do sad spasio – istakao je Samardžić nesebičnu pomoć medicinskog osoblja.