Uoči izricanja konačne presude ratnom zločincu Ratku Mladiću za “Avaz” je govorila Nevenka Tromp, profesorica, nekadašnja istraživačica u Haškom tribunalu i bivša saradnica haškog tužioca Džefrija Najsa (Geoffrey Nice). U vrlo zanimljivom intervjuu Tromp prvi put otvoreno govori o odgovornosti Srbije za rat i agresiju na BiH, kao i za genocid u šest bh. općina.
Koja su Vaša očekivanja u pogledu konačne presude Ratku Mladiću? Koja bi, prema Vašem mišljenju, bila pravedna presuda?
- Za mene bi pravedna presuda bila ovo: prvo, potvrda genocida za Srebrenicu 1995. godine. Drugo, potvrda da je zločin genocida počinjen 1992. u šest općina navedenih u optužnici. Treće, da presuda generala Mladića identificira kao generala JNA do 12. maja 1992., a poslije toga kao generala Vojske Jugoslavije (VJ). Jer on je kao general VJ detaširan na poziciju komandanta Vojske RS (VRS). Veze između generalštaba VJ i VRS su bile od novembra 1993. regulirane putem 30. kadrovskog centra pri VJ s Mladićem kao komandantom.
Četvrto, pravedna presuda bi trebala odraziti činjenicu da je Srbija kao država bila uključena u međunarodni oružani sukob u ratu u BiH od aprila 1992. do decembra 1995. Kao peto, pravedna presuda bi trebala pokazati Mladićevu povezanost putem udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) s onima koji su planirali zločine na području BiH. Tu se radi o Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Željku Ražnatoviću Arkanu, Jovici Staničiću i Franku Simatoviću.
- U nekom idealnom scenariju, u taj UZP koji vodi u Srbiju, bili bi uključeni i mnogi drugi pojedinci, a svako general Momčilo Perišić, koji je bio načelnik generalštaba VJ od 1993. do 1998., koji je po vojnoj hijerarhiji bio iznad Mladića. Isto tako, taj UZP je trebao uključiti i članove Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) - civilnog komandanta VJ u ratu i miru koji je, osim Miloševića, imao još dva člana s pravom glasa, i to predsjednika SR Jugoslavije i predsjednika Crne Gore. VSO je bio instrument za stvaranje VRS i za finansiranje rata.
Može li ova konačna presuda imati bilo kakav pravni utjecaj ili možda, bolje reći, posljedice na uređenje BiH, odnose unutar BiH?
- Implikacije ove presude na bh. politiku i društvo će biti dugoročne. Ova presuda će zaokružiti pravni narativ genocida po kojem Srbija nije sudjelovala ni u ratu u BiH ni u izvršenju zločina nad nesrpskim stanovništvom. Rat u BiH će se sumirati kao građanski rat, a za genocid će se kriviti mahom oficiri VRS, pokoji policajac i jedan jedini političar - Radovan Karadžić.
Ovakav tok događaja vodi i ka stvaranju legitimiteta Srbiji da se vrati prijeratnim i ratnim ciljevima proširenja svojih granica za teritoriju RS i za sjever Kosova. Sad će se insistirati na „miroljubivoj“ i međusobno dogovorenoj „razmijeni teritorija“.
Srbija se smatra „ključem stabilnosti“ u regiji, a BiH se opisuje kao nefunkcionalna država koja ne može opstati u ovom obliku. To je velika bitka koja je pred BiH. Da li ima vizije, strategije, taktike kako da se osigura teritorijalni integritet BiH? Kako da se BiH stavi na put ka EU i postane punopravna članica? Da li je to jedini put? I koji su moćni saveznici koji su tu da pomognu da se očuva teritorijalni integritet BiH u njenim sadašnjim granicama? To su pitanja na koja samo državni vrh BiH može odgovoriti.
Očekujete li presudu Mladiću i za genocid u drugim općinama u BiH?
- Ne očekujem da ovo sudsko vijeće donese odluku da je genocid počinjen u šest općina. Tribunal je za genocid 1992. teretio sedam pojedinaca. Petorica optuženika su bili političari, od kojih je Milošević umro prije donošenja presude, dok su ostala četvorica oslobođena za genocid. Zašto je važno raščlaniti geografski općine po regijama?
Upravo zato jer one odgovaraju geostrateškom planu iz šest strateških ciljeva koji su usvojeni na tzv. Skupštini srpskog naroda u BiH 12. maja 1992. jer se tamo spominje i koridor Une, Drine, kao i koridor Posavine. Tako se najbolje vidi kako je s predumišljajem i planski planirano zauzeti i teritorije gdje Srbi nisu bili u većini i da su upravo to teritorije gdje je plan bio uništiti “zaštićenu grupu”.
- U genocidu iz 1995. je ta zaštićena grupa utvrđena kao “bosanski muslimani”, ali u genocidu iz 1992. su to i “bosanski muslimani” i “bosanski Hrvati”. Sad zamislite da se donese presuda za genocid za Prijedor pa da Mladić odgovara i za genocid nad Hrvatima. Mislim da samo iz ovih razloga Tribunal nije spreman donijeti takvu odluku. Isto tako, svaka presuda za genocid iz 1992. ne odgovara međunarodnoj zajednici, jer bi to impliciralo odgovornost svake države koja je u sastavu UN-a bila na terenu u BiH.
Bivši tužilac Džefri Najs u jednom od posljednjih intervjua kazao je da ste Vi “bacili neku vrstu bombe” prije otprilike godinu, godinu i po, kada ste otkrili da je Bakir Izetbegović odbio priliku da ponovo preda dokumente za reviziju tužbe protiv Srbije. Možete li nam pojasniti o čemu se radi? Koja su Vaša saznanja u vezi s revizijom tužbe?
- Revizija presude je bio jedan od puteva do istine koju zaslužuje bosanski narod. Tribunal je dao natuknice za individualnu i kolektivnu odgovornost kroz UZP veze, ali to nije ni potpuno ni dovoljno. Međunarodni sud pravde (MSP) je trebao sve to nadopuniti kroz naglasak na odgovornost Srbije kao države za genocid. Ta šansa je propuštena i istina će sad ipak trebati doći od historičara.
Osim istine, postoji i političko-praktična implikacija za status BiH države kad je odgovornost za genocide u pitanju. Dok god je Srbija strahovala od posljedica tužbe za genocide, Beograd nije postavljao pitanje promjene granica. Zamislite da je revizija zaživjela i da je od 2017. nadalje trajala još deset godina.
Sama ta činjenica bi djelovala kao korektiv na Srbiju kad su u pitanju njene teritorijalne ambicije prema BiH. Ovako nema revizije, nema presuda na Tribunalu koje Srbiju impliciraju za zločine u BiH i promjene granica su se opet vratile na dnevni red. Što je još šokantnije, to se dešava uz podršku jednog dijela te iste međunarodne zajednice koja nije spriječila genocide ni nakon osnivanja Tribunala 1993.
Podjela BiH u korist Srbije, nakon svih žrtava koje su pale u ratu i u kojem su najbrojnije žrtve bili Bošnjaci, bio bi politički nemoralan čin.