U postupku po tužbi Šemsudina Mehmedovića protiv Bosne i Hercegovine, svjedoci su govorili o njegovom hapšenju i šestogodišnjoj istrazi te o posljedicama po njegovo duševno zdravlje.
Mehmedović, poslanik u bh. parlamentu, tužio je Bosnu i Hercegovinu zbog duševne boli izazvane hapšenjem i istragom za ratne zločine u Tešnju, koja je obustavljena 2018. godine.
Svjedočeći u svoju korist, Mehmedović je rekao da je iz medija i od političkih oponenata iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) saznao da se protiv njega vodi istraga od 2012. godine, iako neke istrage datiraju još odranije.
-Bio sam izložen javnom linču, s naručenim tekstovima. Nisam vjerovao da neko na pravdi Boga može da bude linčovan. Sticao sam dojam da sam sve slabiji, neugledan, bespomoćan jer nemam pravne zaštite - kazao je Mehmedović.
Na pitanje pravne zastupnice Ajle Vile o događajima od 19. jula 2013. godine, Mehmedović je odgovorio da ne želi da se sjeća tog dana. Ispričao je da je trebalo da dâ iskaz u Tužilaštvu BiH u sklopu istrage za ratne zločine protiv tadašnjeg direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Gorana Zupca, a da su to jutro u stan upali pripadnici SIPA-e. Kazao je da je bio u stanu kod kćerke, koja je bila u visokoj trudnoći i imala malo dijete.
Kada su ušli maskirani naoružani ljudi, kako je rekao, u prvom momentu nije znao da li su neki razbojnici i da li je angažovan ubica da ga spriječi da svjedoči.
Dodao je da su ga izveli iz stana, a da su dolje bila dva inspektora SIPA-e, koje je nazvao “režiserima događaja”. Kazao je da su se u ulici već bili pojavili neki mediji, kao i da je bilo prolaznika dok su ga pretresali i stavljali mu lisice.
Na pitanje zastupnice pravobranioca Fahrete Delić, Mehmedović je rekao da nije bilo fizičkog zlostavljanja od pripadnika SIPA-e, ali da su mu inspektori dobacili: “Konačno si dolijao.”
Mehmedovićeva kćerka Sanida Hajlovac prisjetila se tog dana kao veoma stresnog i traumatičnog. Kazala je da je s prozora gledala odvođenje oca i plakala. Navela je da je njen otac prvo uveden u auto, a poslije izveden i stavljane su mu lisice, kako bi mediji mogli snimiti, piše Detektor.
Anes Hajlovac iznio je zapažanja o praćenju Mehmedovića. On je rekao da mu je Mehmedović prijatelj i kum, a da mu je on bio pratnja.
Hajlovac je kazao da mu je Mehmedović još od 2012. govorio da ga određeni ljudi prate, što je i svjedok sam zaključio. Rekao je da je, kada bi ulazili u ugostiteljske objekte u manjim mjestima, primjećivao da ulaze i neki nepoznati ljudi, kao i dva automobila koja su išla iza njih.
Prema njegovim riječima, za sve to vrijeme Mehmedović je bio dekoncentrisan, zbunjen i u strahu. Na dan hapšenja, kako je kazao, ispred zgrade neki od policijskih službenika su prokomentarisali: “Evo ga, to je taj.” Svjedok je pomislio da su to ljudi koji su ih pratili.
Vještakinja neuropsihijatrica Ljubica Todorović zaključila je da su hapšenje i šestogodišnji istražni postupak izazvali duševnu patnju kod Mehmedovića.
Ona je rekla da su ta dešavanja “jednog agilnog i uglednog čovjeka bez mrlje dovela do teške duševne patnje”. Dodala je da su se posljedice odrazile na njegovu ličnost, pritvatni život i društvene kontakte.
Za 14. juli zakazan je nastavak glavne rasprave, na kojem će biti uloženi materijalni dokazi i iznesene završne riječi.
