Teško za povjerovati, ali istinito. Rade Latinčić, 73-godišnji poljoprivrednik iz laktaškog sela Krnete, svake godine proizvede i do 30 tona najkvalitetnijeg paradajza bez upotrebe hemijskih sredstava i mineralnih vještačkih đubriva.
Od priključnih sredstava u dvorištu Rade ima samo plug, tanjirače, prikolicu i frezu, nema ni prskalicu ni rasipač đubriva. Ove godine u plastenicima ima 1.100 rasadnica paradajza, kojeg već bere, a na otvorenom u tri etaže ima 1.900 sadnica paradajza. Posadio je rani, srednje rani i kasni.
- Svake godine u proljeće naberemo dovoljno koprive i napravimo đubrivo. Popršćemo biljku po listu i onda nema insekata, a cijevima, navodnjavanjem kap po kap dodamo rastvor koprive i u zemljište kao đubriv. List paradajza je tamnozelen i zdrav, a plodovi ukusni i kad se rasijeku, ujednačeno crveni i mesnati - priča Latinčić.
Ovaj vrijedni poljoprivrednik već četiri decenije proizvodi paradajz. Dobar glas se daleko pročuo pa mu kupci dolaze kući.
- Iz plastenika ću imati najmanje 10 tona paradajza, još dva puta toliko na otvorenom. Znaju trgovci, a i potrošači da je to sve bez hemije. Moram biti iskren pa priznati, malo je teže na organski način proizvesti, koristeći samo supstrat od koprive i pregorjelo stajsko đubrivo. Ali zato mi je olakšano na drugoj strani, kupci mi dolaze kući i donose gotov novac - ističe Latinčić.
Ratku, kako ga zovu Krnećani, pomaže supruga Nada, sinovi i snahe i posebno unuk Dejan.
- Unuk se izverzirao da briše, pakuje i naplaćuje paradajz. Ima 14 godina i on je moja budućnost. Supruga je mnogo vrednija od mene. Ja dok radim oko paradajza, prisjećam se mladosti. Svirao sam na igrankama i osvajao djevojke. Bilo me je na sve strane, pa čak i u disko klubovima u Zagrebu, Karlovcu, Dugoj Resi i Rijeci. Evo me danas obrađujem svoju zemlju, tridesetak dunuma u selu Krnete i presretan sam - rekao je Latinčić.
Ovaj uzorni poljoprivrednik kaže da obožava crvenu boju. Paradajz mu je jarko crvene boje, vozi crveni traktor i crveni kombi, po čemu je prepoznatljiv.
Zanimljivo je da je uporedo s proizvodnjom paradajza radio i na klesanju nadgrobnih spomenika. Odustao je od tog posla, iako je unosan, jer je shvatio da je lakše raditi s paradajzom.
- Sad je naša sezona. Radimo danonoćno, beremo i prodajemo paradajz. Zimi trošimo i lijepo živimo, a dovoljno novca odvojimo i za proljetnu sjetvu i sadnju rasade. Sjeme je skupo, ali ako nećemo platiti, nećemo ni ubrati - rekao je Latinčić.
