Žarko Korać, psiholog i bivši potpredsjednik Vlade Srbije u mandatu Zorana Đinđića, u intervjuu za „Avaz“ govori o odnosima u regionu, politikama aktuelne srbijanske vlade, političkoj budućnosti Milorada Dodika i odnosu zapadnih sila prema državama regije.

Sve za vlast

Vrlo ste kritični kada je u pitanju odnos službene Srbije prema susjedima. Šta zamjerate aktuelnoj vlasti?

- Vučić radi ono što misli da je najuspješnije za njegovo očuvanje vlasti, nema tu drugog sadržaja. Za Zapad je pun riječi o “očuvanju Dejtonskog sporazuma” i podrške stvaranju „mini Šengena“, a onda njegov alter ego Vulin najgrubljim riječima napada susjede i promoviše ideju “srpskog sveta” - o tome da je prirodno da Vučić bude politički vođa Srba u okruženju i da treba konačno ujediniti sve Srbe, iako je taj projekt prije manje od dvadeset godina poražen, a doveo je do više od 130.000 hiljada mrtvih i užasnih ljudskih tragedija u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.

Nikada se Vučić ne suprotstavlja Dodiku, koji na najgrublji i često vrlo uvredljiv način osporava postojanje BiH kao države, a u posljednje vrijeme i postojanje Bošnjaka kao nacije. Dok Dodik tone u rasizam, Vučić se pravi da to ne vidi.

 Čini se, pak, da su EU i SAD prilično pasivni prema tome.

- Zašto Zapad tako dugo toleriše ovu providnu političku igru - posebno je pitanje. Moj je utisak, iako tužan, da su oni zadovoljni što u regionu nema više rata i da malo očekuju od svih nas. Ali to ih čini saučesnicima u ovom permanentnom rušenju, čak i osnovnih pretpostavki za ekonomski i društveni razvoj regiona.

U vrijeme Donalda Trampa (Trump) čak se stjecao utisak da SAD podržavaju Vučića pozivom u Bijelu kuću. Uostalom, bivši Trampov ambasador Grenel se i dalje mota po regionu jer je, prema nekim izvorima, dobio dobre pare za svoj minuli rad u Srbiji. Iako se to, vjerovatno, ne može dokazati, ipak objašnjava mnoge stvari koje se zbivaju, a to je da su neki međunarodni posrednici duboko korumpirani.

Odlazak Merkel

Hoće li se taj odnos promijeniti dolaskom administracije Džoa Bajdena (Joe Biden)?

- Naš region nije više toliko bitan SAD. Vjerovalo se da će se dolaskom Bajdena za predsjednika SAD to promijeniti, ali novotvorena afganistanska kriza će barem još neko vrijeme pažnju američke administracije da usmjerava u drugom pravcu. A odlaskom Angele Merkel gubimo osobu koja je bila zainteresovana za naš region. Ne vidim ozbiljnijeg evropskog političara koji ima želju da je u tome zamijeni.

Prema tome, onda i Dodik treba biti siguran. No, on prilično nervozno reagira na imenovanje novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt).

- Dodik više nema podršku u Republici Srpskoj koju je imao. Gubitak Banje Luke na izborima to najbolje pokazuje. Uostalom, vrlo agresivno i panično je reagovao na taj gubitak. On ovom kampanjom protiv visokog predstavnika želi da objedini sve političke snage u RS oko sebe. To je prilično očigledno. Ruski prijedlog da se ukine institucija visokog predstavnika nije ni došao na dnevni red sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a.

Da sam Dodik, bio bih vrlo oprezan s ruskom podrškom. Ona je veoma uslovna. I pitanje - da li su Rusi prestali da finansiraju Ured visokog predstavnika? Dakle, već uveliko potrošen politički Dodik bori se za vlast. Koliko prostora će imati, zavisi od EU. Za sada ga puštaju da se junači i obećava otcjepljenje, za koje čak i on zna da nije realno. Vidjet ćemo novog visokog predstavnika, da li će i koliko koristiti bonska ovlaštenja. Ali on ima instrumente koji mogu da imaju ozbiljne konsekvence za političku karijeru Dodika.

Ako je mlađani pročetnik Stanivuković mogao da mu uzme Banju Luku, šta mislite koliko drugih političara u RS ne bi ni trepnulo da ga zamijeni na vlasti?

 Izolovano ostrvo

No, kako tumačite to da su ga sve stranke u RS podržale u njegovoj inicijativi da ne priznaju nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida od bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka (Inzko).

- Negiranje sudskih presuda o genocidu u Srebrenici je jedini zajednički imenilac srpskih stranaka u RS. I to je veoma loše. Taj međunarodni sud, gdje je bilo, koliko znam, sudija iz dvadeset i pet zemalja svijeta, donio je više presuda gdje se to konstatuje - prvi put u presudi generalu Krstiću, komandantu Drinskog korpusa Vojske bosanskih Srba.

Ali se i dalje ne priznaje u RS...

- Sve dok se ne suočite s tom realnošću, bit ćete suočeni s nemogućnošću da budete dio savremenog svijeta. Vi se time, između ostalog, samoizolujete i, kao neko izolovano ostrvo na Pacifiku, ostajete na margini Evrope.

Zemlja gdje se Ratko Mladić slavi kao heroj je samo fiktivna u Evropi. Da li su to zaslužile generacije djece koja rastu u RS? Njihova budućnost ne može biti slavljenje zločinaca iako ih na to danas osuđuje generacija političara koji vode RS.

Suočavanje sa zločinima

- Ono što predstavlja veliki problem u Srbiji danas jeste da je Srbija učinila veliki korak unazad u suočavanju sa zločinima. Na vlasti su nekadašnji nosioci te politike koji nemaju nikakav interes da se o tome govori. Naprotiv, oni od zločinaca prave heroje da bi cinično sakrili svoju prošlost i odgovornost za zločine. Proces suočavanja s prošlošću ne samo da je zaustavljen već je, ionako vrlo slab, nazadovao.

Nekada - kada gledam naslove tabloida u Srbiji - imam osjećaj da je Milošević ponovo na vlasti. Slave se osuđeni ratni zločinci, od kojih su neki u glavnim odborima stranaka na vlasti (Šljivančanić, Šainović…) - ističe Korać.

Đinđićeva Srbija

- Nažalost, od Đinđićeve Srbije ostala je samo nada da Srbija može da se demokratizuje uprkos užasnim otporima društva i njegovih ključnih institucija, kao što je Crkva. Ali u politici uvijek sve i počinje nadom - smatra Korać.