Hraniteljstvo nije ništa drugo do roditeljstvo, i to veoma odgovorno. Ono za razliku od institucionalnog smještaja djece omogućava prirodno okruženje za njihovo kvalitetno odrastanje.
Pozitivne strane hraniteljstva su daleko veće od izazova s kojima se hranitelji susreću. Porodicu ne čine samo ljudi s kojima smo u krvnom srodstvu, čine je ljudi prema kojima dijete osjeća bezuvjetnu ljubav. Oni koji postanu hranitelji, postaju najčešće i životni heroji djeteta.
Svaka osoba koja je zainteresirana da bude hranitelj podnesi zahtjev kod općinske službe socijalne zaštite ili Službe za hraniteljstvo JU Kantonalni centar za socijalni rad.
Po podnošenju zahtjeva pristupa se prikupljanju neophodne dokumentacije kojom se dokazuje ispunjavanje zakonom utvrđenih uvjeta od potencijalnih hranitelja. Zatim se vrši stručna procjena podobnosti za obavljanje hraniteljstva te upućivanje potencijalnih hranitelja na edukaciju.
Po okončanju edukacije i dobivanju pozitivnog mišljenja od edukatora mjesno nadležna služba socijalne zaštite donosi rješenje o ispunjavanju uvjeta, odnosno podobnosti za obavljanje hraniteljstva.
- Na području FBiH postoji jedna tabela u koju se upisuju hranitelji širom Federacije. Nakon što mjesna služba donese rješenje o podobnosti hranitelja, oni se uvrštavaju u ovu tabelu - pojasnio nam je Enes Šabić, šef Službe za hraniteljstvo.
Nažalost, nisu sva djeca u prilici da kroz odrastanje budu dio neke porodice.
- Hraniteljstvo je teško, ogromna je odgovornost, emocionalno je, ali je jedna od najljepših stvari koje možete učini za sebe i druge - rekla nam je Amra Viteškić, socijalna radnica.
Poznato je da svaka individua, bilo dijete ili odrasla osoba, ima potrebu za pripadanjem i povezanošću, za emotivnom bliskošću s drugima te osjećajem sigurnosti.
- Za očuvanje mentalnog zdravlja pojedinca, razvoj ličnosti i emocionalne stabilnosti, kao i prepoznavanje talenata i otkrivanje kreativnih potencijala, jedan od prepoznatih i ključnih faktora jeste sam život u porodici - poručila je Mirela Šehović, psihologinja.
