Porodice žrtava devet ubijenih pripadnika Armije RBiH jučer su obišle mezarje u Velikom parku gdje su njihovi najmiliji ukopani.

Devet mladih pripadnika policije smrtno je stradalo u akciji Trebević II 26. oktobra 1993. godine u pokušaju hapšenja odmetnutog komandanta Desete brdske brigade Mušana Topalovića Cace. Mladići su zarobljeni te na najbrutalniji način izmasakrirani i ubijeni, a Caco je uhapšen i ubijen dan kasnije u pokušaju bijega.

Nemam snage ni volje

U Velikom parku jučer je minutom šutnje i učenjem Fatihe odata je počast stradalim mladićima.

- Nakon 28 godina više nemam snage ni volje da bilo šta govorim. Dok sam ja živ i dok je moja žena živa proći će još godina. Nažalost, ništa se ne može promijeniti u onome što mi proživljavamo. Tragedija koja se dogodila, nažalost, lakrdija kojom se sve to dešavalo, od Predsjedništva od komande Armije sve skupa, dala je posljedice koje su tragične za naše živote. Ta lakrdija se, nažalost, i dan danas dešava. Oni su kao pripadnici Armije i policije u Armiji nastradali. Niko iz Armije ništa ne spominje - kazao je za portal "Avaza" Avdo Hebib, nekadašnji visoki policijski dužnosnik MUP-a RBiH, čiji je sin Admir imao 23 godine kada je ubijen u akciji, samo 20 dana nakon što se oženio.

Zahvalio se gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić koja je jučer došla i odala počasti izrazila saučešće porodicama.

- Mi roditelji svake godine proživljavamo isto, bude se stare rane. Glavni krivci za sve to su ljudi iz državnog i vojnog rukovodstva - kazao je Hebib.

Akcija se pretvorila u tragediju

Akcija Trebević II izvedena je po naredbi predsjednika RBiH Alije Izetbegovića od 25. oktobra 1993. godine i označena je kao najveća vojno-policijska akcija.

Akcija se pretvorila u tragediju u kojoj su ubijeni Admir Hebib (1969.), Kemal Kojić (1960.), Dragan Miljanović (1967.), Slaven Markešić (1965.), Srđan Bosiljčić (1963.), Elvir Šovšić (1974.), Hamid Humić (1959.), Jasmin Čamidžija (1968.) i Izet Karšić (1959.).