Kantonalni sud Sarajevo (KSS) danas je, nakon okončanja ponovnog postupka u predmetu,osudio Veljka Papića na dvije godine zatvora za ratne zločine protiv civila, počinjene u sarajevskim naseljima Grbavica i Kovačići tokom 1993. i 1994. godine.
Papić je proglašen krivim za krivičnopravne radnje koje je poduzeo kao komandant Treće čete Prvog bataljona u sklopu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) protiv nesrpskog stanovništva, kršeći odredbe međunarodnog humanitarnog prava.
Konkretno, tereti se za izdavanje naredbi pripadnicima radne vode, nečovječno postupanje i maltretiranje, te zastrašivanje i prisiljavanje na teške i ponižavajuće poslove, izlažući ih životnoj opasnosti.
Prema presudi Kantonalnog suda, Papić je pripadnik radne vode, protivno njihovoj volji, uz psihičko zlostavljanje, prisiljavao se na obavljanje teških i ponižavajućih fizičkih poslova, najčešće na prvoj borbenoj liniji, izlažući ih opasnosti po život, bez naknade i određenog radnog vremena, bez obzira na vremenske uslove, a koje zadatke nisu smjeli odbiti, bojeći se za vlastite i živote članova svoje porodice.
Između ostalog, tereti se da je četvorci pripadnika radne vode naredio da s linije razdvajanja između VRS-a i Armije RBiH (u blizini Vrbanja mosta) izvuku tijela Boška Brkića i Admire Ismić, civila ubijena 18. maja 1993. godine, koje su sugrađani kasnije prozvali sarajevskim Romeom i Julijom.
Prema tužbenim navodima, koje Sud smatra dokazanim, okrivljeni je spomenutim pripadnicima radne vode zaprijetio kako će im likvidirati porodice u slučaju njihovog bijega, pa su oni radi zaštite života sebe i porodice, donijeli tijela do ulice Beogradska, a potom do mrtvačnice u Lukavićima, izlažući. se opasnosti zbog intenzivnih borbenih dejstava.
Istovremeno, Papić je okrivljen i osuđen i potačke optužnice kojom se tereti da je u proljeće 1994. godine u jednom bunkeru naredio trojicu pripadnika radne vode da eksploziv spakovan u četiri drvena sanduka, povezanim kablovima i elektrodetonatorima, odnesu i postave u “crvenu zgradu” , koja se nalazila na liniji razdvajanja između Splitske i Beogradske ulice, i to u dio zgrade u kojoj su bili smješteni pripadnici Armije RBiH, te da je tada, bez razloga, pretukao jednog pripadnika.
Također, proglašen je krivim da je u martu 1994. narednio radnom vodu da skinu zastavu Armije RbiH s jedne zgrade, izlažući ih opasnosti, te za prisiljavanje pripadnika radne vode da tokom jedne noći prenesu izuzetno veliku količinu pijeska na udaljenosti od oko 200 metara, uz prijetnje kao iu prethodnim slučajevima.
Papić je usljed nedostatka pouzdanih dokaza oslobođenih optužbi po jednoj tački optužnice. Oštećeni u ovom predmetu su imovinsko-pravni zahtjevi, u skladu sa odredbama ZKP-a, upućeni na parnicu.
Troškovi sudskog postupka 'padaju' na teret budžetskih sredstava. Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Federacije BiH.
Ponovni postupak u ovom predmetu uslijedio je nakon što je Vrhovni sud Federacije BiH djelimično uvažio žalbu odbrane i ukinuo prvostepenu presudu, kojom je Papić bio osuđen, također, na dvije godine zatvora.
