Centralna izborna komisija (CIK) BiH je na jučerašnjoj sjednici donijela odluku o raspisivanju i održavanju općih izbora u Bosni i Hercegovini 2. oktobra ove godine.

Samo održavanje izbora ove godine bilo je pod znakom pitanja, s obzirom na to da je HDZ otvoreno najavljivao moguću blokadu i bojkot izbora te da Vijeće ministara i dalje nije izdvojilo sredstva za održavanje izbora.

Veće ovlasti

Naime, HDZ BiH, zajedno s državnim rukovodstvom Hrvatske, godinama nastavlja insistirati na izmjenama Izbornog zakona koje bi podrazumijevale svojevrsnu etničku podjelu glasačkog tijela, odnosno osiguravanje da većina Hrvata u BiH ima osiguran mehanizam izbora jednog člana Predsjedništva naše zemlje, a, po mogućnosti, i mijenjanje načina izbora delegata u Dom naroda FBiH na način da se veći broj delegata u hrvatski klub bira iz većinski hrvatskih kantona.

Na izmjenama Izbornog zakona u BiH insistirale su i EU i SAD, koje su na kraju izašle s elektorskim modelom izbora članova Predsjedništva, a koji bi kantonima dao primat u izboru članova.

Uzimajući navedeno u obzir, valjalo bi se podsjetiti da su se i izbor članova Predsjedništva i pitanje Doma naroda na državnom nivou rješavali “aprilskim paketom ustavnih promjena” 2006. te da su predložena rješenja upravo išla u probosansku korist.

Podsjetimo, “aprilskim paketom” bi se, umjesto tročlanog predsjedništva, ustanovila institucija predsjednika Bosne i Hercegovine s dva potpredsjednika. Predsjedništvo bi se biralo iz Parlamenta BiH i imalo bi reducirane ovlasti u odnosu na sadašnje. S druge strane, Vijeće ministara BiH bi dobilo proširenje ovlasti.

Reduciranje Doma naroda

Također, “aprilskim paketom” bilo je predviđeno reduciranje ovlasti Doma naroda na pitanje vitalnog nacionalnog interesa, za razliku od postojećeg rješenja u kojem je ovaj dom potpuno ravnopravan u donošenju odluka s Predstavničkim domom, odnosno svaka odluka mora biti potvrđena u oba doma.

No, i u samom Predstavničkom domu bila su uvedena mnoga poboljšanja.

Broj zastupnika bio bi povećan na 87 (u odnosu na sadašnjih 42). Iako bi i dalje bilo zadržano entitetsko glasanje, ono bi podrazumijevalo da je za usvajanje neke odluke ili zakona, osim opće, potrebna i trećina glasova iz svakog entiteta.

S ove vremenske distance i s obzirom na rješenja za izbornu reformu koja međunarodna zajednica danas stavlja na sto, čini se da je “aprilski paket” propuštena historijska prilika za Bosnu i Hercegovinu i probosansku politiku.

Silajdžić i Ljubić

“Aprilski paket” je usvojen u Domu naroda, ali je ostao bez potrebne dvotrećinske većine u Predstavničkom domu nakon što su se protiv zakona digli Stranka za BiH Harisa Silajdžića i HDZ 1990 Bože Ljubića.

Silajdžić je glavni razlog za rušenje paketa reformi koji je jačao državu BiH i olakšavao njeno funkcioniranje pronašao u sporednoj odredbi o mogućnosti raspuštanja Parlamenta u slučaju da u tri kruga glasanja ne bude izabran premijer BiH.