Teri Vogan (Terry Wogan) prestaje da govori, a linija počinje da škripi, tako da se prodorno jedva čuje glas koji daje bodove iz Bosne i Hercegovine. Ali nema veze - žestoki aplauz Evrope ionako počinje i ne prestaje.

- Zdravo Sarajevo, čujemo vas - kaže irska voditeljica Fionala Svini (Fionnuala Sweeney).

Ovim riječima britanski medij "Mirror" se prisjetio Bosne i Hercegovine i Eurosonga iz 1993. godine kada je našu državu predstavljao Muhamed Fazlagić Fazla. U jeku agresije na BiH.

- Pogledajte video klipove tog trenutka na mreži i ne možete ne biti dirnuti snagom njenih jednostavnih riječi i emocionalnim odgovorom publike. Bilo je to 15. maja 1993. godine, a Sarajevo je bio grad pod opsadom srpskih snaga, ali je, uprkos svim izgledima, nova nezavisna Bosna i Hercegovina uspjela po prvi put ući na Eurosong. Bio je to zadivljujući šou prkosa koji je iskoristio snagu muzike, a ovo je bio trenutak nade, povezanosti sa vanjskim svijetom - napisali su u uvodnom dijeli teksta, pa nastavili:

- Gotovo trideset godina kasnije, kada Ukrajina u subotu uvečer nastupi na takmičenju u Italiji, ponovo, bend čija je očajna zemlja napadnuta, mogu očekivati ​​istu strastvenu podršku.

Ali, još 1993. godine, prkosno zalaganje Bosne za slobodu predstavljalo je i ozbiljan fizički rizik. Malo ko je znao kolika je prava opasnost koju su mladi bosanski pjevač Fazla, Muhamed Fazlagić, i njegov bend riskirali da nastupe na toj bini u Millstreetu u Irskoj.

Na nas je stalno pucano

Njihovo putovanje je bilo ples sa smrću, a Muhamed je bježao iz svog grada pod okriljem noći izbjegavajući snajpersku vatru, prije nego što se okliznuo i klizio satima preko sarajevske planine Igman i na kraju je stopirao vozila na putu prije nego što je uopće stigao do hrvatske granice 48 sati kasnije.

Dok su on i njegova grupa preživjeli, kasnije je saznao da su drugi bjegunci i vojnici na podmuklom planinskom prevoju te ledene februarske noći ubijeni. Poginulo ih je šest, a povrijeđeno 17.

Nevjerovatno, čak i nakon ovih ogromnih napora, bend je ipak morao da se takmiči u polufinalu u Sloveniji prije nego što je stigao na Smaragdno ostrvo.

- Cipele su mi se zaglavile u blatu pa sam bio bos na planini - prisjeća se Fazla i dodaje:

- Bilo je ispod nule, strmo, kamenito i blatnjavo, klizio sam naprijed-nazad. Na nas je stalno pucano, u svakom trenutku si mogao poginuti. Ali nismo imali drugog izbora da odemo na takmičenje za pjesmu Evrovizije. Bilo je opasno, ali i opasno živjeti tamo. Ovako smo imali nadu.

Aplauz kada je Sarajevo dalo svoje bodove neću zaboraviti dok sam živ

Mirror dalje piše:

- On je imao nadu, ne samo da će predstavljati svoju naciju i nahraniti duše ljudi koji su fizički izgladnjeli, već i da će se ponovo sjediniti sa ljubavlju svog života. Njegova djevojka Sanda pobjegla je iz Sarajeva samo nekoliko mjeseci ranije. U glavnom gradu Hrvatske konačno ju je mogao kontaktirati, a ona je doletjela da mu se pridruži na takmičenju.

- Bila je u šoku, rekla je: "Znala sam da si lud, ali ovakav ludak to nisam znala!". Od tada se nismo rastajali - kroz smijeh je ispričao Fazla.

Dodao je:

- Aplauz kada je Sarajevo dalo svoje bodove neću zaboraviti dok sam živ. I te riječi: "Sarajevo, čujemo te". Naježim se svaki put kad to čujem. Ovaj vikend će biti veoma važan za ukrajinski narod. Moral će biti visok kada vide da je cijela Evropa s njima.

Muhamed je imao 25 ​​godina, bio je fudbaler i model, kada je Sarajevo palo pod opsadu i bio je primoran da napusti svoj dom na području Grbavice i pobjegne na drugi kraj grada kod tetke.

Nije bilo hrane, vode, struje, prozora

Državu je činilo multietničko stanovništvo Bošnjaka (bosanskih Muslimana), Srba i Hrvata.

U bivšoj republici Jugoslaviji, kada je proglašena nezavisnost Bosne i Hercegovine, izbila je borba za vlast. Paravojne snage bosanskih Srba počele su pucati na Sarajevo, a pridružile su se i jedinice bosanskih Srba Vojske Jugoslavije. Bošnjaci su postali primarne žrtve etničkog čišćenja.

Muhamed je otišao tako brzo tog dana u aprilu 1992. da nije ponio ništa sa sobom, čak ni fotografiju svog pokojnog oca. Pobjegli su i njegova majka i mlađi brat.

U sarajevskoj dolini, opkoljeni vojskom na planinama, bili su zatvoreni u akvariju, s malo načina da pobjegnu nevidljivom.

- Nije bilo hrane, vode, struje, prozora. Izgubio sam oko 50 funti (oko 22 kilograma) u prvoj godini, preživljavali smo od humanitarne pomoći. Morali smo da pronađemo cijevi za vodu, ali srpske snage su znale te tačke i granatirale su ljude.

Muzika mu je bila hobi, a snimio je jednu pjesmu. Bilo mu je dovoljno da bude pozvan sa drugim muzičarima, uključujući mnoge zvijezde, da doprinese ratnim naporima otpora podizanjem patriotizma i morala.

Objašnjava:

- Postao sam član umjetničkog voda, naš posao je bio da proizvodimo patriotske pjesme. Svaki pop i folk pjevač je morao da se javi na dužnost. Upoznali smo se tajno, išli smo sve do nacionalnog televizijskog centra, pet milja, pokušavajući da se sakrijemo. Sto posto smo vjerovali u moć muzike. Imate pravi razlog, pokušavate da artikulišete taj pravi razlog kroz muziku. Morali smo održavati raspoloženje da bismo ostali pri zdravom razumu.

Nije imao načina da kontaktira porodicu

Kada je dobio poziv da svoju pjesmu "Sva bol svijeta" prijavi na nacionalno takmičenje Eurosong, nije ni zamišljao pobjedu. Ali riječi su odzvanjale.

- Replicirao sam kako se ljudi osjećaju. Cijeli svijet je noćas u Bosni. Ne plašim se da posrnem i padnem, nikad neću prestati pjevati, nikad mi dušu neće uzeti. To je poruka pjesme, upravo tako su se ljudi osjećali. Borit ćemo se i pobjediti - ispričao je Fazla.

U Irskoj se osjećao kao da je sletio na drugu planetu.

- Od toga da nemam ništa do toga da imaš sve. Ljudi nisu razumjeli kako je to. Najveći dobitak za nas je bio korištenje te platforme da ispričamo našu priču običnim ljudima u njihovim dnevnim sobama - prisjetio se Fazla.

Muhamed nije imao načina da kontaktira porodicu ili oni njega.

Emotivno se prisjeća:

- Mama je saznala za mene preko medija, nisam znao da li je živa ili mrtva u trenutku kada sam nastupao.

Sarajevo se uključilo da ga gleda kako pjeva

Te noći, na ovaj ili onaj način, Sarajevo se uključilo da ga gleda kako pjeva.

Pjesma je završila na 16. mjestu, ali kod kuće je bio heroj. Danas se većina može sjetiti gdje su bili te noći. Pjesma se još pjeva u školama.

- Čak i sada kada hodam ulicom viču "Fazla" - kaže on.

Nakon ovog takmičenja, bend je snimio album i odsvirao humanitarne koncerte kako bi prikupio sredstva, ali su se za nekoliko mjeseci vratili kući.

U Hrvatskoj se Muhamed oženio Sandom i zajedno su otišli u Sarajevo, uprkos opasnosti koja je bila prisutna.

Putovao je zemljom, nastupajući za trupe. Tek nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, primirje uz podršku NATO-a, par je otišao, preselivši se u Sjedinjene Države na studije, gdje je živio i radio do povratka kući prije dvije godine da se bavi politikom.

Imaju jednu kćerku, Saru.

- Savjest bi me proganjala do kraja života da se nisam vratio. Svaki dan je bilo granata, ali ja sam nastupao za vojsku. Bilo im je važno da znaju da sam s njima. To je bilo najmanje što sam mogao učiniti - prisjetio se Fazla.