Nije bilo mostova, ali je bila korpa. Ratne 1993.godine, u kasnu jesen, nakon što je posljednji u nizu mostova srušen i Stari most, granatama HVO-a,  desetine hiljada Mostaraca u naseljima Donja Mahala, Ograda, Šemovac i Cernica, između rijeke Neretve i Bulevara, tadašnje ratne linije ostali su potpuno odsječeni od ostatka grada.

Kao jedino rješenje koje se tada nametnulo kao poveznica sa ostatkom Mostara bila je izgradnja metalne korpe koja je sajlama spajala dvije obale Neretve.

Njen prvi nacrt je napravio Emir Zvonić, nastavnik nekadašnje Škole učenika u privredi i vrsni metalski radnik, koji je zajedno s Mehom Klarićem, a potom i vojnom inžinjerijom krenuo u realizaciju te ideje.

U izradi i postavljanju je učestvovao i Mustafa Hadžajlić koji je rekao da je korpa napravljena za 12 dana, a naselja Donja Mahala i Luka povezala je 21.novembra 1993.godine.

- Tada smo korpu, korpu spasa , kako smo je zvali, pustili u pogon, a pomoću nje smo prebacivali vodu, hranu, lijekove, naftu, humanitarnu pomoć, ali, pomoću nje su prelazili i ljudi s jedne obale na drugu- prisjetio se Hadžajlić sinoć na ceremoniji u Donjoj Mahali, gdje je zahvaljujući Udruženju „Sinovi Mahale“ korpa rekonstruisana i postavljena na mjesto na kojem je u tim ratnim godinama i služila građanima.

Đevad Pašić, predsjednik „Sinova Mahale“ podsjetio je na to da je „korpa spasa“ bila izložena kao eksponat u parku do Spomen-sobe, a prije nekoliko mjeseci su došli na ideju da je rekonstruišu i vrate tamo gdje se i nalazila.

- Zahvalio bih se Udruženju „Zajedno za naš grad“ i njihovom predsjedniku Nerminu Mehiću koji su nam osigurali 1.800 maraka za njenu rekonstrukciju. Drago nam je da smo i ovaj projekt priveli kraju i da je korpa,kao jedan od simbola odbrane Mostara, na mjestu na kojem treba i biti- kazao nam je Pašić.