Edhem Pašić, bivši šef Ureda za posebne diplomatske aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova BiH uputio je otovreno pismo podrške kandidatu ujedinjenje opozicije za člana Predsjedništva BiH pod nazivom "Zašto dr. Denis Bećirović?".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
- Od početka brutalnog razaranja BiH - razaranja u kojem agresivni predatori, vanjski i unutarnji, kroz sve ove teške godine u ratu i miru, igraju demonske igre - na našem bosanskom sumornom nebu, nije se pojavila svjetlija nada, koja će biti garant izvlačenja zemlje, iz sve mračnije agonije, kao pojava dr. Denisa Bećirovića. Tu snažnu nadu, likom i djelom uznosi nepokolebljivo, dr. Denis Bećirović. Tako je to, na mračnom nebu kada bljesne sjajna zvijezda, tmine se povlače i nestaju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pogrešna vrata demokratije
Bosna je drevna andaluzijska fenomen sinteza zajedništva, opšteljudske humanosti i planetarnog ljudskog bratstva. Još gordo pamtim, iskrene apele nesvrstanih šefova država, dajte nam firme iz BiH, to su najbolji, najstručniji i najpošteniji ljudi, koji su ikada kročili na tlo naših zemalja.
Naša drevna, osebujnom prirodom i dobrotom svojih ljudi prebogata zemlja, uvijek je bila i bit će crni trn u crnim očima ljudi, čiji je smisao njihovih jadnih života da unose zle i razorne misli u ljudske duše.
Drevna zemlja bosanskog zajedništva, u svijetu i debelim knjigama historije zlatnim slovima upisana, prolazila je, kako to mudro kažu naši dobri i uvijek iskrenim Zajedništvom oplemenjeni fratri, i kroz gora vremena, ali nikada je u njenoj dubokoj historiji nisu vodili gori ljudi.
Naša zemlja je, nažalost, ušla na krajnje pogrešna vrata demokratije, umjesto jedino spasonosnog zajedništva, na scenu su stupili njegovi neprijatelji, podijelili kleronacionalno zbunjeno i preplašeno pučanstvo, uz dalekosežnu režiju dvojice najcrnjih predatora iz Karađorđeva.
Danima i noćima, građani Bosne, došli iz svih krajeva ugrožene domovine, demonstriraju pred Parlamentom u Sarajevu, spremni ljudsko bratstvo životima braniti, a troglavi avetinjski kleronacionalizam na kraju pobjeđuje, podvaljujući da te hiljade ljudi nisu nacionalno svjesni kao oni, da su komunjare…
Tako nas uvedoše u četiri najcrnje godine mržnje, morbidnih zločina, genocida, urbicida… Srušiše i Stari most, napraviše na kraju sporazum Dejtonski, kakvom po njegovoj izopačenoj konstrukciji nema ravnog. Od tada do danas, isti perfidni neprijatelji zajedništva, zloćudno ubijaju našu ljudskost.
Da je Bosna devedesetih izabrala zajedništvo, naša stradanja bi bila manja, naša zemlja bi prometnije povratila svoj zgaženi dignitet, obnovila bi sve porušene kuće, mostove i naše ponižene i napaćene duše. Ovako, sve dublje rasistički podijeljene niko nas ne uvažava, ni na zapadu, ni na istoku.
Odmah poslije ulaska u dejtonsku fazu kuvajtski Emir kaže našoj bosanskoj parlamentarnoj delegaciji: Sa neopisivim bolom sam pratio brutalne zločine, nezamislivo ubijanje nevinih, ali evo danas vas gledam, svi imate iste plave bosanske oči, gledam vas udružene, samo ako se iskreno vratite u prelijepo zajedništvo u kojem ste bili zvijezda vodilja svjetovima… uspjet ćete, imat ćete podršku mene, moje i svih miroljubivih država svijeta.
U mom diplomatskom radu svjedočio sam svijetle trenutke Bosne na međunarodnom planu, samo onda kada su je vodili ljudi zajedništva, Belkić, Križanovic, Lagumdžija…
Danas crni ultrasi, ujedinjeni sa crnim separatistima brutalno podmeću Evropi, da se moramo konačno razdvojiti i izbornim zakonom. Danas, u svijetloj košulji zavrnutih rukava (istu je nosio i Tuđman u Karađorđevu) Plenković likuje i iznosi šta je sve radila hrvatska diplomatija, da ima most i da se ogradi od primitivnih koji napadaju plemenitog Šmita. Crni sapun.
Živjeti slobodu punim plućima
Nurija Pozderac, velika bosanska moralna gromada-kako veli veliki Tito-ispravno procjenjuje; vodi svoje hrabre Krajišnike u zajedništvo - partizansko, a njegov dugogodišnji prijatelj beg Kulenović sebično i tragično vodi, samo svoj jadni begovat, postaje zamjenik Paveliću i podvikuje u svojoj opskurnosti; vjerujte meni i Anti P!
Iz kolopleta Kulenović bega, izmigoljiše ultrasi i pogubnim kleronacionalizmom urušiše sa svojim etnopartnerima Bosnu. Pomiješaše tragično vjeru i politiku, njihov isti čovjek vodi parlament i vjere i države, a priča o građanstvu. Nevjerovatno. Nepristojno!
Zato, na koljena padam i usrdno bosanski molim da se konačno vratimo na put našeg jedinog mogućeg smisla-put zajedništva. Taj pravi put ćemo imati samo ako izaberemo dr. Denisa Bećirovića, samo ćemo sa njim, vratiti naš zarobljeni um i slobodu svetu. Samo smo u, već življenom zajedništvu dubokih korijena, imali planetarno poštovani dignitet. U Denisovom liku i djelu nema nečasne trgovine ljudskim životima i njihovim svjetonazorima.
U njegovom i našem dolazećem Zajedništvu, svaki naš građanin će živjeti svoju slobodu punim plućima, njegova vjera ili bilo koji svjetonazor, biće oslobođeni kleronacionalističkih okova.
U Denisovom zajedništvu je najdublji i najzdraviji korijen ove velike poharane Zemlje. U njemu nema, ama baš ni jedan razlog da ne podržimo zajedništvo, koje će nas, umno i odlučno uvesti tamo gdje pripadamo; u društvo najprosvjećenijih naroda svijeta.
Siguran sam, više nego ikada, da će svebosanska čast pokazati svoje najsvjetlije lice - Lice zajedništva - navedeno je u pismu.