Priča Goraždanke Salihe Salkić govori o zabrinjavajućem trendu odlaska mladih ljudi iz BiH, te momentima kada se patriotizam i ljubav prema rodnom gradu povuku, a životni problemi, nepravda, nepotizam i „štela“ izazovu srdžbu i odustajanje.
Saliha već sedam godina živi u Sent Luisu i ne razmišlja o povratku u BiH dok se nešto ne promijeni uprkos činjenici da ni život u SAD nije bajka.
- Veliki sam patriota kada su u pitanje Goražde i Bosna, ali kad nemaš perspektivu, kad nemaš „jakog“ oca ili nekog da stane iza tebe jednostavno moraš da ideš dalje. Nisam otišla zato što volim napustiti svoju zemlju i svoj narod – kazala nam je Salkić.
U SAD je, kako nam je rekla, otišla sa suprugom misleći da zna engleski jezik, ali da je ubrzo shvatila da nije baš tako. Prvih 15 mjeseci je provela kući, brinuvši se o kćerkici i učeći. Prvi posao dobila je u prodavnici mješovite robe.
- Komunikacija je bila problem jer jezik nisam poznavala baš najbolje. Bilo je i plača, pokušaja odustajanja, ali inat mi je u krvi, pa što su mi više govorili da neću nikada uspjeti ja sam se sve više trudila – istakla je Saliha.
Nakon nekog vremena jezik je savladala, posao naučila, postala i šefica smjena, a onda promijenila posao.
- Sent Luis je ogroman grad, posla uvijek ima, a zaradiš onoliko koliko radiš. Ovaj okrug ima više stanovnika nego cijela BiH, SAD imaju 50 država i samo jednog predsjednika, a mi, možete misliti, trojicu. I još jedna veoma bitna stvar zbog koje ne razmišljam o povratku je što ovdje ne moram da brinem koja strana će da „zakuha“ i hoćemo li da ratujemo opet – rekla nam je Salkić.
Saliha danas radi kao menadžer u kompaniji „4M Building Solutions“, gdje je dio jedne porodice koja se bavi održavanjem higijene u uredima, stambenim i poslovnim zgradama, bolnicama...
Marljivim radom i trudom dobila je neophodne certifikate i napredovala, pa predvodi ekipu od 13 uposlenika, koja čisti 19-spratnicu.