Irina Sieidkhanova Ukrajinka je koja se rodila u Moskvi. Igrom slučaja živjela je tamo do svoje 15. godine. Diplomirana je pravnica, ali najveći dio života radila je kao novinarka. Ipak, ljubav ju je odvela u Beograd, gdje je prije 15 godina upoznala svog muža, Srbijanca. U ovom gradu živjela je deset godina, a dio života provela je i u Sarajevu. Danas sa suprugom živi u Sloveniji. U intervjuu za „Avaz“ Sieidkhanova govori o ratu u Ukrajini, ruskom utjecaju na zapadnom Balkanu te fenomenu tzv. putinofilije u Srbiji i na zapadnom Balkanu.
Živjeli ste deset godina u Srbiji. U ovoj zemlji svjedočili ste fenomenu „putinofilije“ i često se, u svojim tekstovima, sukobljavate s pristalicama Putinovog režima. Kako uopće Vi, kao Ukrajinka, gledate na toliku popularnost Putina u Srbiji?
- Prije svega, njegova popularnost u Srbiji mene nije iznenadila. Ja odlično znam kako radi ruska propaganda i lako se moglo vidjeti (i dalje se vidi) na šta su “kupovali” Srbiju. Decenijama je Rusija kultivisala priču o bratskom narodu, istoj vjeri, istim vrijednostima. Rusi i Srbi dosta su slični, zato i tamo i ovdje odlično „pale“ isti trikovi.
Kažete da su Srbi i Rusi dosta slični. Šta mislite pod tim?
- Putinov režim majstorski operiše osjetljivim temama (kao što je pitanje Kosova), podgrijava mržnju prema Zapadu, demonizuje LGBT, a sad od nas, Ukrajinaca, napravio je naciste. Kažu da ništa tako jako ne ujedini kao mržnja prema zajedničkom neprijatelju, čak i izmišljenom. Na tu priču „kupuju“ Srbe. Više puta sam pokušavala da, barem, prijateljima otvorim oči šta stvarno predstavlja Rusija. Niko nije htio da sluša i svi su kao mantru ponavljali: “Rusija nam je brat, Rusija nam je uvijek pomagala.” Jasno je bilo da je za većinu televizija pouzdaniji izvor nego neko ko zna o čemu govori.
Šta mislite da je glavni uzrok toga?
Glavni uzrok je to što je Rusija uložila ogromne pare u svoje toliko prisustvo u Srbiji. I ja ne govorim o trenutnom stanju, ili onom od prije deset godina. Ona se „ukopavala“ tu više od jednog vijeka, najmanje. Veoma je iskusno usadila Srbima misao da je “majka Rusija” tu da pomogne. Ali treba znati - Rusija nikad ne pomaže, ona se bavi svojim interesima. Rusiji nikad nisu bitni ljudi, njoj su bitne teritorije. Srbija je idealno sredstvo za destabilizaciju Balkana, ali, zajedno s njim, i Evrope. U Rusiji je dobro poznata izreka „Divide et impera“ (Podijeli pa vladaj).
A kada je riječ o drugim državama u regionu, o Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji...? Kako gledate na njihov odnos prema ratu u Ukrajini i Putinovom režimu?
- Hrvati su mene oduševili! Toliko poruka podrške koliko ih je bilo od Hrvata nisam dobivala ni od koga. Znam i dosta izbjeglica koje su sad u Hrvatskoj, svi su nevjerovatno oduševljeni kako su ih primili i kako se svi trude da pomognu. Generalno, sve ostale bivše jugoslavenske države su većim dijelom stale na našu stranu. Puno podrške dobivam i iz Bosne, ali i iz Crne Gore. U Sloveniji nisam upoznala nikoga ko podržava Putina. Ovdje moram da naglasim - u Srbiji postoji ogroman broj ljudi koji podržavaju Ukrajinu. Upoznala sam ih stvarno mnogo. I veoma sam srećna zbog toga i drago mi je da je Srbija puna empatičnih, razumnih ljudi, koji se nisu predali lažnoj propagandi.
Većina Ukrajinaca je na kraju odlučila da želi biti dio EU i zapadnog svijeta, što je i jedan od glavnih razloga za agresiju na tu zemlju. Ipak, mnogi na Balkanu bi, s druge strane, radije voljeli biti u savezu s Rusijom. Šta bi Balkanci mogli naučiti od Ukrajinaca?
- Jedino i glavno što morate da naučite od nas - klonite se Rusije, zaobilazite je u širokom luku. Na vašoj strani je to što nemate granicu s ovom terorističkom državom. Ne zavidim nikome koga je Rusija odabrala za bratski narod. Rusija otkad postoji je monstrum koji samo uživa u proždiranju tuđih teritorija i zamišlja sebe glavnim dirigentom svijeta. Ruski mentalitet je ropski, oni su naučeni da vjeruju vođi, da ga podignu u kult. Oni žive u siromašnoj državi i to im ne smeta. Godinama je ruska propaganda ulagala novac u promociju Moskve i Sankt Peterburga da bi usadila cijelom svetu misao: “E, ovo je prava Rusija.” Razočarat ću vas, prava Rusija su Rostov, Voronež, Penza, Arhangeljsk i mnogi drugi neluksuzni gradovi. Prava Rusija, to su gradovi sa srušenim zgradama, bez gasovoda, bez WC-a u stanu i bez puteva. I umjesto da novac ulože u sređivanje svoje države, oni pokušavaju od cijelog svijeta da naprave Rusiju. Nama to rade već nekoliko vjekova i mrze nas zbog toga što mi ne želimo biti oni.
Vidite li neke sličnosti između politike Kremlja i politika koje vode pojedini lideri na zapadnom Balkanu?
- Itekako vidim. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da pojedini lideri ništa ne rade bez odobrenja Kremlja. Narod pod takvim liderima mora ozbiljno da se zamisli gdje će ih ta politika odvesti. U ovom trenutku čvrste veze s Rusijom su jednake političkom samoubistvu. Takvi političari nemaju budućnost, a ni država koju oni vode.
Kako vidite kraj rata u Ukrajini?
- Kraj rata za mene je potpuna pobjeda Ukrajine - vraćanje granica kakve su bile 1991. godine, isplata reparacija od Rusije i kažnjavanje svih ratnih zločinaca. Sigurna sam da ćemo na proljeće postići još veći uspjeh, a naljeto planiram otići u ukrajinski Krim i piti mlado krimsko vino uz džez-fest na plaži. Mi vjerujemo u svoju vojsku, svaki Ukrajinac radi šta može da bi približio pobjedu, zato sam sigurna da ćemo uspjeti. Svijet se ujedinio da nam pomogne u našoj borbi. I mi smo ujedinjeni kao nikad dosad. Takvom narodu ne može niko ništa.
