Senita Slipac je prije deset godina došla u Sarajevo s ciljem da se zadrži kratko, a ipak je na kraju ostala deset godina. Slipac je, zajedno s prijateljicom Amrom Džeko, pokrenula platformu OREA, gdje se dva puta godišnje na bazaru u Sarajevu predstave bh. kreativke različitim rukotvorinama. Također, Senita je 2012. s prijateljima u Americi pokrenula i Fondaciju “Bosana”, a za naš list podijelila je neke detalje sa svog neobičnog životnog puta.

Posebna ljubav

 Prije deset godina vratili ste se iz Amerike u BiH, što je danas rijetkost, zašto ste donijeli tu odluku?

- Oduvijek sam imala želju da živim u BiH barem neko vrijeme. Prvo sam mislila da će to biti samo godinu, ali, evo, tu sam već deset. Amerika je moja kuća, kao i BiH, i imam posebnu ljubav prema njoj, ali u BiH sam osjećala da mogu kroz svoja djela direktno pomoći pojedincima i da ono što sam naučila u Americi korisno mogu primijeniti u BiH kako bih barem djelimično pospješila poslovanje ljudi ovdje.

 Zajedno sa suprugom i Amrom Džeko, pokrenuli ste platformu OREA. Kako se rodila ta ideja?

- Amra i ja smo dugo godina vani i uvijek smo kupovale i podržavale domaće kreativce. Amra je posebno tu najbolja ambasadorica naše zemlje. Kroz priču smo nadošle na ideju da kreiranjem OREA platforme možemo objediniti sve problematike naših malih biznisa i da na jednom mjestu pružimo rješenja za bolje i lakše poslovanje, a pri tome omogućimo našim ljudima vani da ih mogu pronaći. 

Finansijska podrška

Pokrenuli ste i platformu za stipendiranje mladih iz BiH...

- Jeste, Fondaciju „Bosana“ sam pokrenula s prijateljima u Americi još 2012. godine s ciljem da pružimo finansijsku podršku mladima u BiH koji se žele školovati, ali nisu u mogućnosti. Osim finansijske podrške, također pružamo profesionalni razvoj i mentorstvo, koje je meni bilo ključno u razvoju i smatram da svaka mlada osoba treba imati pristup tome.

Vaš rahmetli otac Adem bio je izuzetno cijenjen, o njemu je pisao i njegov prijatelj Rade Šerbedžija, koliko Vas je on odredio kao ličnost?

- Razlog što je bio cijenjen i poznat jeste dijelom taj što imamo restoran u Los Anđelesu gdje se okupljaju ljudi iz cijele bivše Jugoslavije, ali mnogo više od toga, on je restoran doživljavao kao svoju kuću u koju je svako bio dobrodošao i gdje je svako, osim što je pojeo, ako je dodatno trebao savjet ili pomoć, to uvijek mogao dobiti od mog tate. Bio mi je najveća podrška kada sam pokretala “Bosanu” i za OREA-u mi je pet dana prije nego što je preselio rekao da od nje ne smijem odustati.

Veći interes dijaspore

 Koliko je bh. dijaspora involvirana u podršku mladima u sportu, nauci i umjetnosti kao najboljim ambasadorima?

- Dijaspora bi se, definitivno, mogla više uključiti. “Bosana” često dobije upite naših mladih talentiranih koji bi željeli studirati vani ili ići na takmičenja, ali to nisu u mogućnosti finansijski pokriti. To je nešto što bi država i sportski ili kulturni klubovi trebali osigurati. Teško je to očekivati od pojedinaca u dijaspori ili organizirati da se takva vrsta podrške pruži jer nisam upoznata s tim da ima takvih udruženja. Opet je to sve stvar ličnih mogućnosti i volje pojedinaca - rekla nam je Slipac.