Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je prošle godine 15. mart Međunarodnim danom borbe protiv islamofobije. Tada je rečeno da je islamofobija realna i sve veća prijetnja čovječanstvu i da se manifestira u mnogim oblicima kao što su rasizam, ksenofobija, netolerancija i nasilje. Kolektiv protiv islamofobije u Evropi je u 2022. godini identificirao 527 islamofobičnih postupaka, a od tih 527 njih 501 se odnosi na Francusku.
Društveni ambijent
- To su samo registrovani slučajevi diskriminacije, odnosno nekog oblika nasilja prema muslimanima pojedinačno, a zbog njihovog islamskog identiteta. Međutim, mene više zabrinjava pojava kreiranja društvenog ambijenta koji pogoduje konkretnim djelima islamofobije, odnosno trend antimuslimanskog raspoloženja koji se pojačano razvija u posljednjih nekoliko godina na Zapadu - izjavio je za Preporod.info prof.dr. Amir Karić, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Međutim, ističe dr. Karić, mnoge evropske vlade negiraju ili barem minimiziraju postojanje ove pojave i navodi primjer Vlade Francuske koja odbija prihvatiti kritičke studije i rasprave koje ukazuju na djela islamofobije u toj zemlji smatrajući da su one odgovorne za stvaranje i promoviranje društvene podjele u francuskom društvu.
Remetiti harmoniju
Dakle, pokušavaju negirati postojanje islamofobije okrivljujući one koji ukazuju na tu pojavu da remete društvenu harmoniju. Pitanje koje se nameće je da li je borba protiv radikalizacije samo maska koja, ustvari samo motiviše rast islamofobije.
- Sigurno je da određene društvene grupacije, prije svih radikalne desničarske političke stranke i pokreti koriste pojave nasilnog ekstremizma kao argument za svoje političke agende razvoja islamofobičnog narativa i njegovog pretvaranja u konkretne političke akcije. Međutim, treba isto tako kazati da se u posljednjih petnaestak godina ubrzano razvijaju i organizacije i akademski programi koji prate pojave islamofobije i na njih ukazuju - napominje dr. Karić.
Profesor Karić govori da se, s obzirom na iskustva antisemitizma i sličnih pojava, može pretpostaviti da će islamofobija ostati trajna pojava, čiji će se intenzitet mijenjati u zavisnosti od međunarodne politike kao i unutrašnjih političkih odnosa u pojedinačnim državama, te da se posljedično tome treba razvijati i otpor i borba protiv nje.
Balkanski muslimani
Dr. Karić se dotakao i islamofobije u Bosni i Hercegovini te ističe da su balkanski muslimani, a među njima Bošnjaci posebno, u posljednjih dvije stotine godina bili žrtve periodičnih genocidnih poduhvata uništenja zbog vjerskog identiteta i kontinuiranih dehumanizirajućih islamofobičnih narativa koji su se razvijali i etablirali na različite načine.
- Naravno, nije samo vjera bila razlog takvih poduhvata, ali jeste jedan od bitnih razloga. Zbog toga je za Bošnjake u Bosni i Hercegovini i na Balkanu egzistencijalno važno da shvatimo da je samopomoć najbolja pomoć. Da sam na mjestu onih koji danas i koji su u posljednjih dvadeset i više godina zauzimali vodeće političke funkcije i vodeće funkcije u najvažnijim organizacijama bošnjačkog naroda zapitao bih se zašto su mnogi javni sistemi na granici kolapsa - kaže dr. Karić.
Upirati prstom
Napominje da sigurnost narodu ne mogu pružiti slabe javne institucije, a oni koji bi trebali ne pokazuju spremnost na temeljit dijalog o uzrocima slabosti.
- Uglavnom imaju svilene uši i ne vole teške razgovore u kojima se analiziraju unutrašnji razlozi slabosti. To ih zamara. Mnogo je lakše upirati prstom u druge i ne ispravljati vlastite greške. Međutim, taj pristup je garancija nastavka stagnacije. Narod ima pravo, a vođe obavezu da izgrade snažne javne sisteme koji mogu pružiti svaku vrstu zaštite svakom pojedincu i našem narodu kao kolektivitetu - kaže dr. Karić.
