Mujo Delić iz mjesta Voljevica na području općine Bratunac učesnik je proboja iz Srebrenice u julu 1995. godine. Slike koje vidi na "Maršu mira" vraćaju sjećanja na šest dana u šumama na putu ka slobodnoj teoriji u Nezuku.
- Te slike su stalno pred očima, jer mi stalno pričamo o ratu. Pogotovo na ove datume koji su nam značajni. Juli je jako težak mjesec za sve nas preživjele - kaže Delić.
U genocidu u Srebrenici ubijena su 22 člana njegove familije. Tokom proboja bio je u izvidnici s dvadesetak mladića na čelu kolone.
- Mnogo je teških momenata, ali najteže mi je bilo kada me ranjenik zovne po imenu. Prepozna me. Sve što sam mogao jeste da previjem njegovu ranu majicom, košuljom ili šta je imao na sebi i da mu kažem da iza nas ide brigada koja nosi ranjenike. Dogovor je i bio takav, ali, nažalost, ta brigada sa začelja je cijela nastradala sa svojim komandantom Ibrom Dudićem, koji je imao 25 godina. Tada nisam bio roditelj pa mi je danas veoma teško sjetiti se roditelja koji su ostajali pored svoje djece, mrtve ili ranjene. Nisu mogli da ih nose, a nisu mogli da ih ostave - sjeća se Delić.