Svojevrsno kompletiranje američke crne liste za RS pridodavanjem ostatka rukovodstva tog entiteta, koliko god se Milorad Dodik nonšalantno izrugivao potezima najmoćnije sile svijeta, još je jedan u nizu bolnih udaraca njegovoj secesionističkoj i rušilačkoj politici.
A ponositi se američkim sankcijama kao dokazom da su ljudi koji se nađu na njima na pravom, srpskom putu i istovremeno zavisiti od novca institucija Evropske unije, čiji su ključni vanjskopolitički saveznik i zaštitnik te iste SAD, može samo lud čovjek.
Korisni Putinovi idioti
Posmatramo li stavljanje na crnu listu Željke Cvijanović, Nenada Stevandića, Radovana Viškovića i Miloša Bukejlovića zbog podrivanja Dejtonskog sporazuma, u kontekstu prošlomjesečne crne liste na kojoj je zbog odobravanja ruskih malignih aktivnosti u Srbiji osvanuo šef BIA-e Aleksandar Vulin, jasna je poruka SAD.
Targetirani su kao korisni idioti Vladimira Putina na Balkanu, od kojih je u ovom momentu svakako najveća žrtva Željka Cvijanović na poziciji člana Predsjedništva BiH. Kao zvaničnik RS od kojeg se barem nešto očekivalo glede normalizacije odnosa i saradnje, Cvijanović je bila posljednji iole relevantan Dodikov adut za pokušaje predstavljanja BiH kao nemoguće zemlje u zapadnim centrima moći.
Pojačani angažman SAD na Balkanu, pa i kontinuirano ažuriranje crne liste za remetilačke faktore, posebice nakon agresije Rusije na Ukrajinu i indicija koje su se pojavile u prvim mjesecima rata, da bi se destablilizacija, pa čak i sukobi, mogli preliti iz Ukrajine na ovaj region, jasno je vidljiv. Izjave najviših američkih zvaničnika govore u prilog sve prisutnijoj tezi da SAD preuzimaju palicu od EU i ne prepuštaju slučaju niti naivnosti neke nove deeskalacije na Balkanu koje ne idu u prilog njihovoj geopolitičkoj slagalici.
Veličanje gluposti
Crne liste i stavljanje na američke radare kompletnog rukovodstva RS nadalje su jasna poruka i svim faktorima u Evropi, do kojih dopire američki glas i utjecaj, da se na sve načine pridruže pritisku i izolaciji Dodikovog režima.
Finansijske sankcije od međunarodne zajednice koje su već na snazi, uz sve češće najave i pozive zapadnih diplomata da se ne investira u RS, poput nedavnog javnog upozorenja visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), investitorima i bankama da budu oprezni, jasan je znak sve jače ekonomske izolacije RS.
Svoju paranoju zbog sankcija Zapada, a koje je izazvao ponajviše stavljajući sebi na leđa teret Putinovog čovjeka na Balkanu u jeku strašne ruske agresije na Ukrajinu što je ujedinila cijeli zapadni svijet, Dodik pokušava prikriti oprobanim receptom. Ismijavanje američkih sankcija, uvrede na račun njihovih zvaničnika i ambasadora, bahatost i beskrupuloznost, sve skupa se može podvesti pod njegovu poznatu taktiku manipulacije masama - veličanje gluposti.
Dodik pjeva borbene
Klasične strategije manipulacija masama viđane po Balkanu posljednjih decenija, od skretanja pažnje s problema taktikom "hljeba i igara", izazivanja emocija i strahova, do lažnog nacionalizma, prestaju djelovati kad se stvore uvjeti za socijalni bunt građana za čije plaće nema novca u budžetu.
Dodikovo pjevanje pod šatorima, dizanje tri prsta na koncertu usred Banje Luke, uz ratnohuškačke pjesme Baje Malog Knindže kako bi se približio običnom čovjeku Srbinu u čijim očima nije ratni profiter ni milijarder, već hrabri knindža iz devedesetih koji, sav izranjavan od borbi, stoji na braniku Srba od zavjere cijelog Zapada.
A kako su završile knindže i gdje su danas ti secesionistički borci iz vremena SAO Krajine, osim u borbenim pjesmama koje Dodik pjeva pod šatorima, jednako će završiti i on sa svojom svitom koja ga slijepo slijedi na putu u provaliju. Jer to je pravac suprotan cijelom civiliziranom svijetu koji danas ipak nedvosmisleno osuđuje agresije i genocide i odlučno im se suprotstavlja.