Dovama i suzama pored spomen obilježja u Sjeverinu, te spuštanjem ruža u Lim u mjestu Mioče, obilježena je 31. godišnjica zločina nad 19 Bošnjaka iz pograničnog sela na granici BiH i Srbije.
22. oktobra 1992. godine stanovnici Sjeverina u općini Priboj krenuli su na posao u ovaj grad, ali autobus užičke „Rakete“ zaustavljen je u Mioču, na području BiH, 16 putnika je oteto i odvedeno prema Višegradu gdje su i ubijeni.
Još tri stanovnika Sjeverina ubijena su prije otmice i kasnije. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo jedne žrtve.
- Mi, porodice ubijenih, najbolje znamo kroz kakvu agoniju smo prolazili svih ovih godina. 19 stradalih žitelja od avgusta 1992. do aprila 1993. godine, razorene porodice, devastirane kuće, krvavi su tragovi zla.
Prošle godine klanjana je kolektivna dženaza, bez posmrtnih ostataka, bez mezara i nišana, a porodice u strahu hoće li uopšte nekad neko od njih i dočekati da nepravda bude ispravljena – kazao nam je Omer ef. Hodžić, sin ubijenog Mede Hodžića, jednog od otetih putnika.
Zločin u Sjeverinu počinili su pripadnici VRS, predvođeni zločincem Milanom Lukićem, osuđenim na kaznu doživotnog zatvora. Svi zločinci i njihovi nalogodavci nisu kažnjeni, žrtve do danas nisu pronađene.
Njihovim porodicama, od kojih je veliki broj članova preminuo ne dočekavši pravdu, Srbija nikada nije priznala status civilnih žrtava rata, pod izgovorom da je zločin počinjen na teritoriji druge države, dok je istovremeno taj status priznala dobrovoljcima ratova u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.
Žrtve zločina u Sjeverinu su Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović, Sabahudin Ćatović, Ramo Berbo i Hasan Mujević.
