U nastavku feljtona u kojem prenosimo intervju bivšeg pripadnika Službe državne bezbjednosti Edina Garaplije za Avaz TV donosimo Garaplijina saznanja o ubistvima Nedžada Ugljena, bivšeg šefa Službe, Irfana Ljubijankića, bivšeg ministra vanjskih poslova BiH, Joze Leutara, zamjenika ministra unutrašnjih poslova FBiH, te "zadesnoj smrti“ profesora Sulejmana Redžića.

Herendina dlaka

- Otkud Herendina dlaka u mom automobilu kad se nije vozio u njemu, i to u gepeku mog auta? Dakle, ne poklapa se nikako. Znači, neko je trebao materijalni dokaz. Nažalost, čovjek koji je sigurno to znao i vještačio, ne tu dlaku, ali jeste mahovinu koja je također nađena pored dlake, jeste profesor Sulejman Redžić. E sad hoću da ispričam jednu ekskluzivu. 

Kada mi je došao poziv da svjedočim u Hagu, u isto vrijeme je došao poziv i Ejupu Ganiću i Hasanu Čengiću. I ja se nađem na kafi s profesorom Ganićem i on mi kaže da neće svjedočiti. Kažem ja: „Profesore, neću ni ja.“ I kad su došli operativci da mi uruče poziv, oni su vrlo korektno to uradili, dvojica operativaca, da sada imena ne iznosim jer i dan-danas su aktivni, napisali su da ja ne želim da svjedočim. 

Onda dolazi subpoena, to znači da si pod prijetnjom privođenja i novčane kazne, svjedok se mora odazvati kao svjedok suda, ne kao svjedok tužilaštva ili kao svjedok odbrane, nego suda. I kada sud izda tu subpoenu, onda vi možete da kažete da nećete svjedočiti. Onda vas organi hapse - kao što su, recimo, neke vještake ovdje - i potom sprovode. Ja sam vidio da je to već ozbiljno i odazvao sam se gore, međutim...

Nekoliko dana prije mog odlaska u Hag, nalazeći se s tom dvojicom operativaca, na jednom mjestu u šoping-centru, da sada ne otkrivam lokaciju, dok su mi oni uručivali tu subpoenu da se moram odazvati, naišao je profesor Redžić (Sulejman, op.a.). I, onako, vidno uznemiren, potresen - znači imam svjedoke, dvojicu aktivnih policajaca koji to mogu posvjedočiti - i rekao: „Ja s Vama imam puno toga da pričam.“ Ja sam otišao u Hag, poslije mog povratka iz Haga on je nestao i nije ispričao svoju priču - otkriva Garaplija.

Na konstataciju da je profesor Redžić nađen mrtav nakon što je otišao u šetnju u kanjonu Miljacke, Garaplija kaže:

- Pa, eto, bilo je tih zadesnih smrti, kaže zadesila ga smrt, ne može nikoga zadesiti smrt, ima povod smrti. Je li to zdravlje, urođena mana, je li to namjera neka. Vi ste imali pripadnike „Ševa“ koji su bili obučeni da insceniraju te zadesne smrti. Ja nisam radio autopsiju, kako je rađena autopsija rahmetli profesora Redžića, ali mogu reći da je on bio vrlo blizak prijatelj Fikreta Fiće Muslimovića. Vrlo blizak, tome sam svjedočio i vidim da su bili u dosta prijateljskim relacijama. Da li je povod smrti neko sredstvo ili nešto... 

Ne bih da sada iznosim neke detalje zbog pijeteta prema profesoru Redžiću i njegovoj porodici. Isto kao kada je ubijen Ugljen... 

Znate, kad nekoga ubiju, a pogotovo je nečiji zamjenik, direktora ozbiljne službe.... Služba državne bezbjednosti, a onda AID, bila je ozbiljna služba. Da ne govorim sada kapacitete te službe, to je možda u domenu službene tajne, ali sa stotinama, hiljadama uposlenih, s ozbiljnim sredstvima, s ozbiljnim kapacitetima, i da vam neko ubije zamjenika da vi ne znate ko ga je ubio!? A pritom imate izjave zamjenika da ga prate timovi službe. On je (Ugljen, op.a.) danima upozoravao da ga prate, majka njegova mu je govorila da je ispred kuće neki crni automobil, i žena ga je upozoravala. To najbolje zna njegova porodica.

Slično ubistvo

S druge strane, kaže Garaplija, imate vrlo slično ubistvo koje se događa nepunih godinu poslije.

- A to je pokojnog Joze Leutara. I on je bio zamjenik, znači drugi čovjek ministarstva, ako je ovamo bio zamjenik drugi čovjek tajne službe, ovamo je bio drugi čovjek javne službe. 

I njega likvidiraju nakon njegovih izjava da je otkrio kuda idu transferi novca ratnih donacija i tako dalje. I u jednoj i u drugoj priči imate ko je akter. Akter je onaj ko je u to vrijeme bio direktor Službe. 

Kemo Ademović je bio direktor i on je, kao direktor Službe, mogao istragu voditi u jednom ili u drugom pravcu. On je mogao tu istragu riješiti da je htio u roku od 24 sata, a mogao je da to razgodi, kao što je i razgodio - ističe Garaplija.

Na konstataciju da ni dan-danas ne znamo ko je te ljude ubio, Garaplija kaže:

- Zna se ko je to uradio, nije moje da ovdje sada iznosim imena. Pa, eto, neka mi daju 24 sata, ja ću im riješiti. Imate jedno strašno svjedočenje Ramiza Delalića Ćele, koje je, čini mi se, „Slobodna Bosna“, Senad Avdić je iznio, gdje kaže čovjek, vrlo otvoreno - za života je dao izjavu - poslije toga ode i istu izjavu da i na Sudu, ne samo novinarima nego i pred Tužiteljstvom i ta izjava, mogu sa sigurnošću reći, pohranjena je, ona postoji. 

Tada on do u detalje ispriča kako su mu naručivali Ugljenovo ubistvo. Tako se i desilo. Da je praćen i da je ubijen kod njegove prijateljice, da bi se onda istraga okrenula u drugom nekom pravcu. I vi onda vidite da je to jedna matrica. Ako vidite da se to dešava jednom zamjeniku, pa drugom zamjeniku, pa jednom saradniku, pa nedugo poslije toga još nekima, onda vidite da postoji neka tajna organizacija, možda u tajnoj službi, koja radi te stvari za račun nekog tajnog društva. 

Njihov viši cilj je bio materijalne prirode, to su ljudi koji su u čitavoj ovoj patnji u Bosni, svi su mislili Bosna će nestati za nekoliko sati, da ne kažem nekoliko dana, očekivali su neke benefite. Neke materijalne, da li su novci, pozicije... A kad su vidjeli šta je čudo bosanskog otpora, da ne mogu slomiti taj bosanski otpor, onda su se počeli ubacivati u naše strukture, u našim strukturama raditi šta su radili prije i šta rade danas. Dovoljno je pokazati malo uspješnijeg Bosanca, da ne kažem Bošnjaka, imate mnogo časnih ljudi na svim stranama i svim religijama, koji su puno dali za BiH, a koji su stradali od ruku te iste paraobavještajne strukture, ili su kompromitirani, ili su uklonjeni, ili se protiv njih vode procesi, hapšeni su, maltretirani, uništavani ekonomski.

Duboka država

U sljedećem nastavku donosimo dio Garaplijinog saznanja, a što je prožeo i u knjizi, njegove pravne, ali i borbe za život i smrt. Govorio je o ulozi Keme Ademovića, načinu rada tajne službe u ratu, ključnim dokazima protiv ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Također, Garaplija povlači paralelu s načinom rada duboke države u slučaju Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, industrijalca i biznismena, utemeljitelja "Dnevnog avaza“, najjačeg medija u državi.

Šta je bio "grijeh“ Irfana Ljubijankića i zašto je morao biti ušutkan

Da li ubistvo Irfana Ljubijankića ima veze s pismom koje je dao rahmetli Izetu Naniću?

- Ja ne bih kalkulisao s pismom Izeta Nanića. Ali i jedan i drugi su pod vrlo čudnim okolnostima poginuli. Nemoguće je da je u vrlo kratkom roku srušen helikopter Irfana Ljubijankića, velikog patriote i borca za BiH u kojoj će i Bošnjaci i Srbi i Hrvati zajedno živjeti. 

Ta likvidacija se desila po očitoj dojavi, jer nalet te letjelice je bio takav kakve su bile desetine stotine naleta, i ono što je najzanimljivije, da u roku pola godine pet-šest naših letjelica s ukrajinskom posadom bude skinuto. To se ne može desiti slučajno, i u knjizi imate, u jednoj fikciji, neke detalje koje će oni koji se bave ozbiljno tom tematikom prepoznati kao vrlo vjerodostojne. 

Moj informator je upravo jedan čovjek koji je bio zadužen za to u vezi s Džemalom Bijedićem i poslije u vezi sa skidanjem helikoptera. Šta je povod da se izvrši atentat na Irfana Ljubijankića i njegove članove najužeg tima? Imate to što je on otkrio, ozbiljne peripetije u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH, gdje je 250.000 pasoša podijeljeno uz ozbiljne tarife. 

Ogromne su cifre uzimane, većina, da kažem, kupljenih pasoša je bila od naše romske populacije. Tako da je vjerovatno i tu razlog što je rahmetli Ljubijankić morao biti ušutkan. Znate, kad uđete u te neke njihove finansijske talove, da ih tako nazovem, onda postajete ozbiljna prijetnja kako god se zvali. Na kraju krajeva i Jozo Leutar je stradao zbog otkrivanja finansijskih malverzacija, odnosno tih tajnih računa - rekao je Garaplija.