Nametanjem Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH iz 2005. godine od tadašnjeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) precizirano je šta je to državna imovina, a, između ostalog, navedeno je da se pod njom smatraju rijeke, šume i šumsko zemljište.
- U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prijenos vlasništva - piše u članu 1. ovog zakona.
Dobio apartman
Pojednostavljeno rečeno, imovinu država može dati nekome na korištenje, ali se ni na koga ne može prepisati, što se u praksi provodilo s brojnim šumskim preduzećima čiji su osnivači kantoni.
Time dolazimo i do slučaja „Sarajevo-šuma“ i zemljišta na Bjelašnici, koji su predmet hapšenja načelnika Trnova Ibre Berila i njegovih saradnika.
Prema navodima Tužilaštva, zemljište nad kojim su „Sarajevo-šume“ imale pravo raspolaganja, ali ne i vlasništvo, prepisano je na Općinu Trnovo, a onda i prodato biznismenu Adisu Mulaosmanoviću, za šta je Berilo zauzvrat dobio apartman koji je izgrađen na toj lokaciji. Kada je shvatio da je sve otkriveno, putem sebi bliskih ljudi pokušao je prodati apartman kako bi se prikrilo ko je stvarni vlasnik.
U prijevodu to znači da je izvršena klasična krađa državne imovine, iako su se iz SDA često ranije mogle čuti kritike na račun SNSD-a da je država titular imovine, što svakako nije sporno.
- Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo država Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona - piše u članu 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
Podsjećamo, vlasti u RS pokušale su kompletnu imovinu na području RS prepisati na entitet, što je na kraju, opravdano, spriječio visoki predstavnik.
Kompletna obala
No, postavlja se pitanje koja je razlika između postupka Berila i vlasti u RS. Princip je potpuno isti, razlika je jedino u obimu, no to ne amnestira krivca. Lopov je i onaj ko ukrade 1.000 KM i onaj koji ukrade milione. Možda je razlika i u namjerama, jer vlastima u RS je cilj razvlašćivanje države, a Berilu je bio lični interes, što ga opet ne može opravdati.
Ipak, ni Berilo ni vlasti u RS nisu jedini. Takvih primjera u Federaciji BiH je u proteklih nekoliko godina bilo na desetine. Općina Neum je kompletnu obalu između 2018. i 2020. godine uknjižila na sebe, kao i otoke Veliki Školj i Mali Školj.
Primjer iz Mostara
Takvih primjera ima i u Mostaru, gdje se državno šumsko i poljoprivredno zemljište pretvaralo u građevinsko, a investitori su u naseljima Međine, Raška Gora, Kruševo, Gubavice, Pijesak, Planinice, Miljkovići i Kozice dobivali dozvole za izgradnju solarnih panela.
