Džejms Stavridis (James), bivši admiral američke mornarice i bivši vrhovni saveznički komandant NATO-a, smatra da Srbija postaje žarište sukoba velikih sila, a EU i NATO je mogu dovesti u okrilje Zapada.
Stavridis, koji je napisao tekst pod nazivom "Kako zadržati Putina i Sija podalje od Balkana za ugledni Bloomberg, Balkan naziva "kompliciranim" područjem, upozorivši na dosadašnje tendencije ignoriranja nacija na Balkanu "sve dok ne eruptiraju".
Srbiju vidi kao ključnu tačku, a njenog predsjednika kao ključnu figuru u regiji, a veći angažman NATO-a, koji bi se između ostalog ogledao u većoj prodaji zapadne vojne tehnologije, razmjenama i obukama, kao "pametnim načinom" ulaska u regiju.
Također, ističe, dovođenje Srbije i BiH u savez je i moguć i mudar potez.
Tekst započinje kratkim osvrtom na 1990-te i svoj angažman u regiji.
- Eksplozije 1990-ih bile su posebno ružne, a kulminirale su masakrom osam hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka od strane etničkih srpskih paravojnih snaga u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini. U to sam vrijeme bio kapetan razarača koji je djelovao u sklopu blokade Sjevernoatlantskog saveza u Jadranskom moru sprječavajući napredno oružje da dopre do srpskih boraca. Kako bih se pripremio za zadatak, pročitao sam vanredan izvještaj Roberta D. Kaplana o krvavoj povijesti regije, "Balkanski duhovi". Otišao sam sa zdravim poštovanjem prema gorkoj mržnji koja pokreće sve strane - napisao je Stavridis.
Početkom 2010-ih, nastavlja, kada je služio kao vrhovni saveznički komandant NATO-a, 15 hiljada vojnika iz 20 zemalja su pomagali u održavanju “teškog mira između Srbije i Kosova”, otcijepljene regije koju SAD priznaje kao suverenu državu.
- Neprijateljstvo je proizašlo iz stoljetnih sukoba između srpskih kršćana i muslimanskih Kosovara – koji datiraju od pada Bizantskog Carstva i uspona Otomanske Turske. Osjećao sam duboko ukorijenjeno gađenje svaki put kad sam posjetio regiju, što sam učinio na desetine puta - dodaje.
Autor smatra kako “ne iznenađuje da je Balkanski poluotok i dalje pun napetosti, posebno na granici Srbije i Kosova i u Bosni i Hercegovini, gdje se koleba nezgodna trojna vlada sastavljena od pravoslavnih Srba, rimokatolika Hrvata i muslimanskih Bošnjaka”.
- Bosna i Hercegovina je još uvijek u neredu, ali u određenoj mjeri kada se dogodi potencijalno eksplozivan događaj, strane ne posežu za svojim lovačkim puškama, već traže posredovanje u EU. Puno manja misija NATO-a tamo pomaže u održavanju pokrića (nažalost, gotovo 100 tih pripadnika mirovnih snaga povrijeđeno je u neredima etničkih Srba na Kosovu prošle godine) - naglašava bivši vojni zvaničnik s dugogodišnjim iskustvom u regiji.
Podsjetio je na nedavno objavljeni tekst u Politicu, autora Metjua Kaminskog (Matthew), koji, kako je rekao, “iznosi uvjerljiv slučaj da je Srbija ključna tačka geopolitičke konkurencije 21. stoljeća”.
- S jedne strane je Zapad, posebno Europska unija i NATO; a s druge strane nije samo Rusija nego sve više i Kina koja Srbiju vidi kao pogodnu stratešku tačku ulaska u jugoistočnu Europu. Kaminski kaže za Srbiju: "Njena će sudbina pomoći u određivanju koja će velika sila dominirati u ovom stoljeću". To bi moglo biti malo hiperbolično, ali demokratski svijet trebao bi biti krajnje zabrinut zbog toga što Rusija i Kina prave veliki prodor u ono što inače postaje poluotok NATO-a - naglašava Stavridis.
Srbiju je okarakterizirao kao “najkonfliktniju zemlju u regiji”. S jedne strane, napominje, Srbi imaju značajne kulturne i historijske srodnosti s Rusijom Vladimira Putina. Dijele snažnu vjersku vezu preko ruske i srpske pravoslavne crkve i značajni su trgovinski partneri. A u maju je kineski predsjednik Si Đinping (Xi Jinping) bio na istaknutom putovanju kako bi potpisao trgovinski sporazum s Beogradom.
- S druge strane, Srbi gledaju susjednu Hrvatsku i vide kako suradnja sa zapadnom Europom može dovesti do ekonomskih poboljšanja u svemu, od turizma do infrastrukture. Srbija je 2009. podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel) prošlog je mjeseca bio u reprezentativnom posjetu i zaključio je prodaju desetak francuskih zrakoplova Rafale srpskoj ratnoj avijaciji. Njemački kancelar Olaf Scholz otišao je u Beograd tokom ljeta kako bi zaključio sporazum EU i Srbije o mineralima”, naglasio je, dodavši kako je Srbija također osvjedočila članstvu nekoliko balkanskih zemalja u NATO-u (Albanija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Slovenija i Crna Gora) i EU (Hrvatska i Slovenija), što, kako je rekao, “daje poticaj ideji da se Srbija, u biti nasljednica stare Jugoslavije, približi Zapadu”.
Autor smatra kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ključna figura, a čijim likom je bio “impresioniran”. Također, Stavridis se osvrnuo i na odabir američkog ambasadora u Beogradu.
- Sa 6'6” nadvisio je moju kompaktnu građu, ali smo se slagali. Njegov engleski je izvrstan, a nakon što smo prošli obavezno NATO-ovo batinanje (savez je ispalio nekoliko Tomahawk projektila na Beograd tokom balkanskih ratova), Vučić mi se učinio pametnim, strateškim i učinkovitim komunikatorom. Washington mudro stavlja pun sudski tisak na Srbiju, počevši slanjem jednog od svojih najiskusnijih veleposlanika u karijeri, Chrisa Hilla, u Beograd. Hill, koji je bio postavljen u četiri druge nacije, uključujući Sjevernu Makedoniju, krajnji je stabilan par ruku koji će nježno povući Srbiju prema Zapadu.
Prema njegovim riječima, vrijedi istaknuti i podršku Srbije za Ukrajinu, uprkos protivljenju sankcijama protiv Rusije.
- Vučić je osudio Putinovu agresiju i rekao da su Krim i Donbas pod ruskom okupacijom ukrajinski suvereni teritoriji. Beograd je također dopustio da srpska municija u vrijednosti od skoro milijardu dolara — koje su kupile SAD — nađe put do Kijeva. Kao što mi je Hill nedavno rekao: "Potrebni su nam svi prisutni za Ukrajinu, a Srbija definitivno pomaže" - navodi autor.
Na kraju zaključuje kako bi veći angažman NATO-a na Balkanu bio bi “pametan način” za udvaranje Srbima, a ogledao bi se kroz obuke koje vode balkanske članice NATO-a poput Grčke i Bugarske, kroz veću prodaju zapadne vojne tehnologije diljem regije, uključujući bolji oklop i artiljeriju, kao i kroz slanje američkih oficira u srpske ratne fakultete i njihovih viših oficira u zemlje NATO-a, te kroz približavanje Srba u sudjelovanje u misijama NATO-a izvan Balkana, posebno uključujući cyber-odbranu i specijalne snage u borbi protiv narkotika.
- Neki bi mogli reći da su Srbi tradicionalno previše bliski Moskvi, ali dok gledam pragmatizam Beograda pod Vučićem i naš uspjeh u udvaranju drugih balkanskih država u NATO, mislim da je dovođenje i Srbije i BiH u savez kako moguć tako i mudar potez. To bi dodatno smirilo nemirni poluotok i pomoglo u blokiranju važnog dijela Putinovih planova u strateškom uglu Europe - zaključuje Stavridis.