Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Sanjin Kodrić napravio je novu reakciju se na tekst Filipa Mursela Begovića u kojem je je vrijeđao promjenu naziva.

Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti:

- Sanjin Kodrić sramotno ukinuo „Preporod“ i nametnuo velikosrpski monarhistički simbol „Gajreta“ – besramna je, odvratna i nemoralna bljuvotina od laži, podvala i konstrukcija, odnosno zli i ogavni pokušaj moje lične diskreditacije i egzekucije te diskreditacije i egzekucije Bošnjačke zajednice kulture u prljavoj izvedbi Filipa Mursela Begovića, glavnog i odgovornog urednika magazina Stav. Riječ je o tekstu objavljenom u glasilu koje Begović već godinama zloupotrebljava za pseudonovinarsko siledžijstvo i reketiranje svojih meta, naročito osoba iz akademske, kulturne i dijela vjerske zajednice, na koje je posebno osjetljiv s obzirom na svoje lične nedostatke i neuspjehe i teške komplekse, destruirajući pritom sve što mu se nađe pred njegovim pomračenim pogledom, neostvarenim ambicijama i mrzilačkim frustracijama koje ga muče kao aveti od kojih ne može pobjeći sve i kad bi i pokušao. Međutim, pokušaj diskreditacije i egzekucije koji ovaj put nada mnom i Bošnjačkom zajednicom kulture provodi Filip Mursel Begović daleko je od njegovog uobičajenog hranjenja bjesomučnog zvjerinjaka koji godinama ne prestaje vrištati u njemu i odzvanjati sa stranica magazina Stav, nego je znatno više i društveno opasnije i destruktivnije od uobičajene Begovićeve patologije.

Nakon niza ranijih kontinuiranih najpodmuklijih spletki i skrivenih napada i pokušaja diskreditacije, konačno se, dakle, desio i otvoreni napad Filipa Mursela Begovića na Bošnjačku zajednicu kulture i – posebno – mene lično, brutalni napad koji se dugo spremao i kojim se i meni lično i Bošnjačkoj zajednici kulture jednako dugo prijetilo sa strane pseudonovinarskog siledžije i reketaša Filipa Mursela Begovića, a koji i dalje nastavlja voditi i putem drugih medija koje kontrolira ili nad kojima ima utjecaj.

Filip Mursel Begović, međutim, nije imao hrabrosti, a posebno ne elementarne časti svoj siledžijski i reketaški tekst potpisati svojim stvarnim već izmišljenim imenom („Damir Hadžić“), inače jednim od imena koje on i općenito Stav koriste za prljave i nečasne poslove, dok, ja, pak, ovaj svoj odgovor Filipu Murselu Begoviću potpisujem s ponosom svojim imenom i objavljujem ga bez zaklanjanja iza bilo koga, i – za razliku od ranijih situacija, kad sam, radeći pametnije stvari, ciljano i svjesno suzdržavao se od bilo kakvih reakcija na gadosti Filipa Mursela Begovića – ovaj put to činim rado, s velikim zadovoljstvom i uzdignuta čela, jer dosta je bilo spletki, siledžijstva i reketiranja Filipa Mursela Begovića! Ja nemam šta kriti niti se imam čega stidjeti, naprotiv, ali Filip Mursel Begović itekako ima…

Optužba je jasna:

Filip Mursel Begović pokušao me predstaviti kao „izdajnika“ koji je samovoljno ukinuo Bošnjačku zajednicu kulture „Preporod“, temeljnu i najstariju organizaciju kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačku kulturnu maticu i svjetsku zajednicu kulture bošnjačkog naroda, s tradicijom od 1903. godine, kad je osnovana pod imenom društva „Gajret“, pri čemu sam, kako tvrdi, „srbizirao“ Bošnjačku zajednicu kulture po ugledu na „srbizirane horde Gajretovaca“ iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije. Ja sam, kako navodi, afirmator i eksponent velikosrpske ideologije i zato sam „ukinuo ono najljepše što su Bošnjaci imali da bi nas vratio u vrijeme najsramnijeg poniženja u našoj dugoj historiji“, a Bošnjačkoj zajednici kulture nametnuo sam srpsku trobojku, pri čemu sam, valjda, to uradio da bih se dodvorio političkoj Trojki iz aktuelnog političkog trenutka, i to nakon što sam „razočarao“ nekoga (?) u SDA, pa srpska trobojka sad postaje Trojkina: „Sada je zeleni preporod van mode i na redu je da se okuša u trojkinim trobojkama.“ Sve sam ovo uradio na prevaru, obmanjujući cijeli Upravni odbor Bošnjačke zajednice kulture, koji čini 13 članova, od kojih su 9 doktori nauka iz različitih oblasti i univerzitetski profesori, a ostali ugledni, istaknuti i iskusni dugogodišnji članovi Bošnjačke zajednice kulture. To sam uradio tako što sam prevario i obmanuo i cijelu Skupštinu Bošnjačke zajednice kulture, čiji su članovi, između ostalih, i predsjednici ili drugi predstavnici svih podružnica i drugih organizacijskih jedinica Bošnjačke zajednice kulture – njih desetine iz cijele Bosne i Hercegovine. Sve sam njih, također, nekako prevario i obmanuo iako su svi ovi ljudi zreli i odrasli ljudi, sa svojim stavovima i vrijednostima, sa svojim znanjem i iskustvom, intelektualci i uglednici u sredinama u kojima žive i rade, časni i odgovorni ljudi koji itekako drže do sebe i svojeg mišljenja, a ne nezrela djeca kojima može manipulirati još uvijek poprilično mlađahni predsjednik Bošnjačke zajednice kulture. Itd., itd.

Nazvao ga četnikom

U najkraćem, ja sam „četnik“, a članovi Upravnog odbora i Skupštine Bošnjačke zajednice kulture glupi su, ljudi bez znanja i časti, ljudi bez svoje pameti i svojeg „ja“, a koje sam stoga lahko zaveo i podmetnuo im svoje „četništvo“.

Jasno je da ništa od ovog nije tačno niti je moguće.

No, zašto Filip Mursel Begović iznosi sve ove laži i potvore i zašto pokušava izvršiti moju javnu diskreditaciju i egzekuciju te javnu diskreditaciju i egzekuciju Bošnjačke zajednice kulture? Šta je zli i pokvareni motiv i cilj njegovih mnogobrojnih spletki, laži i potvora i najprizemnijih konstrukcija i prije, a posebno sad, u njegovu najnovijem ogavnom tekstu? Je li to samo siledžijski i reketaški karakter Filipa Mursela Begovića, da li su to samo teški kompleksi zbog ličnih nedostataka i neuspjeha, njegovih neostvarenih ambicija i mrzilačke frustracije?!

Da bi pokušao postići svoj cilj, Filip Mursel Begović spreman je na sve, na svaku vrstu destrukcije – spreman je žrtvovati i cijelu jednu temeljno važnu instituciju kakva je Bošnjačka zajednica kulture te desetine i desetine časnih i vrijednih ljudi vezanih za ovu instituciju, ali i više od toga – interes naroda do kojeg mu je, navodno, stalo, Stranku kojoj, navodno, služi, vrijednosti kojima je, navodno, odan i još mnogo toga, pa čak i svoje najbliže, uključujući i porodičnu čast i svojeg pradjeda…

Za sve to „opravdanje“ je upravo makijavelistički, patološki cilj Filipa Mursela Begovića i zato je zaslužio odgovor koji slijedi:

Svako ko ga barem malo bolje poznaje, zna da Filip Mursel Begović ima opsesivnu, upravo patološku potrebu da vlada i upravlja, da se pita i odlučuje, da naređuje i presuđuje, što ga je i oblikovalo u pseudonovinarskog siledžiju i reketaša koji svako drugačije mišljenje, a posebno neposluh spram njega i njegovih ambicija žestoko kažnjava, baš kao krvnik – egzekutor. Taj kompleks više vrijednosti i narcisoidnost imaju, vjerovatno, svoj korijen u njegovim brojnim duboko intimnim nezadovoljstvima sobom, strahovima i traumama koje su mi činjenično dobro poznate iz prve ruke, ali koje nije korektno javno iznositi i komentirati, a njegova posebna makijavelistička patološka opsesija jeste upravo Bošnjačka zajednica kulture, i to baš zbog njezina temeljnog značaja i vrijednosti kojima bi Filip Mursel Begović rado pokušao nadomjestiti i nadvladati svoje unutrašnje muke. Stoga, primarni motiv i cilj Filipa Mursela Begovića za moju ličnu diskreditaciju i egzekuciju te diskreditaciju i egzekuciju Bošnjačke zajednice kulture jeste upravo to – makijavelistička patološka opsesija da „osvoji“ Bošnjačku zajednicu kulture i da njome „vlada“.

Egzekucija čelnika BZK

Da bi „osvojio“ Bošnjačku zajednicu kulture i da bi njome „vladao“, Filip Mursel Begović nastupa po čistom freudovskom modelu – on mora ubiti „oca“, odnosno on mora diskreditirati i egzekutirati čelnika Bošnjačke zajednice kulture, tj. mene lično, pri čemu me istovremeno mora dezavuirati i konfrontirati sa svim organima i članovima Bošnjačke zajednice kulture te širom društveno-političkom zajednicom i najširom javnošću. Upravo zato Filip Mursel Begović već godinama na najprizemnije načine spletkari protiv mene i Bošnjačke zajednice kulture, zato godinama tajno i javno prijeti i zato je, konačno, najnovijim svojim tekstom krenuo u otvoreni i brutalni napad, čim mu se za to ukazala prva povoljna prilika. Pri svemu tome upotrebljava i zloupotrebljava različite pojedince, a koje – kako znam od njega lično – intimno ni najmanje ne cijeni i koje, štaviše, prezire i obezvređuje na vrlo ružne načine, ali koji su mu nužno potrebni kao sredstvo jer lično nema ni elementarne pretpostavke i preduvjete da bez njihove zloupotrebe dostigne svoj cilj. (Poznato mi je ko su ovi pojedinci te šta je stvarno mišljenje Filipa Mursela Begovića o njima, ali ne bi bilo etično iznositi njihova imena u javnost i tako ih dodatno brukati.)

Filip Mursel Begović već je niz puta prakticirao model diskreditacije i egzekucije koji sad pokušava primijeniti na meni i Bošnjačkoj zajednici kulture, i u tome je istinski velemajstor. Između svega ostalog, to je učinio i u njegovu rodnom Zagrebu, gdje je kraće vrijeme bio aktivist tamošnjeg Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“, koji je također pokušao „osvojiti“ i njime „zavladati“ nakon što je diskreditirao i egzekutirao tamošnjeg predsjednika, inače svojeg nekadašnjeg vrlo bliskog prijatelja i čovjeka koji mu je otvorio vrata ove institucije, kao što je to bio slučaj i sa mnom. Rezultat je dobro poznat i javan: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske „Preporod“ više ne postoji jer, nakon što ga nije uspio „osvojiti“ i njime „zavladati“, Filip Mursel Begović različitim spletkama i podmetanjima zajedno sa svojim saučesnicima uspio je uništiti i zatvoriti ovu instituciju, i to u Hrvatskoj, odnosno u jednoj od domovinskih zemalja, tj. tamo gdje je potreba za bošnjačkim kulturnim organiziranjem vitalno važna! (Uz ovo, a prema javnim informacijama, zbog sumnji u mahinacije vezane za Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske „Preporod“ bio je predmetom i krivičnih optužbi, dok prema informacijama iz zagrebačke Islamske zajednice postoji i sumnja da je otuđio i cjelokupnu arhivu Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“, nesumnjivo zbog svoje opsesije „Preporodom“, ali vjerovatno i da bi prikrio svoja različita nedjela i prljave rabote.)

„Preporod“ je, dakle, doslovno ukinuo Filip Mursel Begović – to ni u Zagrebu niti igdje drugo nisam ni u kojem slučaju učinio ja niti ijedan član Bošnjačke zajednice kulture! Međutim, Filip Mursel Begović ima najveću i najžešću opsesiju spram „glave“ – spram Direkcije Bošnjačke zajednice kulture sa sjedištem u Sarajevu, koju je 2020. godine također pokušao nasilno i nelegalno „osvojiti“ i „zavladati“ njome, pri čemu je za taj svoj makijavelistički patološki cilj pokušao vrlo grubo zloupotrijebiti i glavni autoritet političke stranke čijim se medijskim „vojnikom“ predstavlja, uz vrlo važnu napomenu da se sve to dešavalo bez volje i znanja ove visoke političke osobe. Nije se, također, libio ni od pokušaja da zarad svoje lične materijalne koristi te materijalne koristi svojih saučesnika vrši vrlo agresivan pritisak na Bošnjačku zajednicu kulture, kao i da u ovo svoje prljavo i nemoralno nastojanje pokuša uvući i pojedine dijelove Islamske zajednice i bošnjačku dijasporu, koju je nastojao grubo i skupo iskoristi, sve pod maskom „brige“ za opće nacionalne i stranačke interese. Štiteći Bošnjačku zajednicu kulture kao instituciju čiji sam čelnik, ali i druge institucije koje je Filip Mursel Begović pokušao zloupotrijebiti te ne pristajući na nezakonitosti i druge neprimjerene radnje koje je od mene zahtijevao Filip Mursel Begović, svemu ovome najodlučnije sam se suprotstavio, ne dozvoljavajući ništa od toga bez obzira na agresivne pritiske, te sam tako iz još jednog razloga postao „legitimna“ meta Filipa Mursela Begovića. (Iz etičkih razloga daljnje detalje trenutno ne mogu javno iznositi, a o svim navodima postoje relevantni dokazi i svjedoci.)

Filip Mursel Begović zloupotrebljava Stranku demokratske akcije i predstavlja se kao njezin glavni „medijski pendrek“, te tako nanosi golemu štetu ovoj stranci, zloupotrebljavajući istovremeno povjerenje koje mu je dato te pokušavajući je uvući u sukobe s mnogima, pa tako i s Bošnjačkom zajednicom kulture zarad svojih vlastitih hirova i lične koristi. Opterećen vlastitim karakterom, spletkarenjem, lažima i podmetanjima te dugom listom njegovih brojnih pseudonovinarskih siledžijskih, reketaških i drugih sličnih nedjela, takav kakav jeste, generator je brojnih društvenih sukoba među Bošnjacima te Bošnjaka s drugima, zbog čega snosi posebnu, izrazito veliku odgovornost i krivicu za negativan odnos naročito akademske, kulturne i dijela vjerske zajednice spram Stranke demokratske akcije, kontinuirano proizvodeći nove animozitete i sukobe. Mnogi vispreniji članovi Stranke te mnogi drugi dobronamjernici mnogobrojno su puta upozoravali na krajnje destruktivnu i malignu ulogu i posljedice koje na Stranku demokratske akacije ostavlja pseudonovinarsko djelovanje i medijsko nasilje Filipa Mursela Begovića, a što Filip Mursel Begović potvrđuje svaki put iznova, vremenom sve konkretnije i sve pogubnije za Stranku demokratske akcije, ali i Bošnjake kao društveno-političku činjenicu te Bosnu i Hercegovinu uopće. Štaviše, pojava Filipa Mursela Begovića toliko je destruktivna i maligna po Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu da je u javnosti, posebno u krugovima akademske i kulturne zajednice, ali i kod pojedinih članova Stranke demokratske akcije, široko prisutno uvjerenje da je Filip Mursel Begović, zapravo, saradnik antibošnjačkih i antibosanskih obavještajnih službi i da upravo po njihovu primarnom nalogu radi na malignoj destrukciji Bošnjaka i bosanskohercegovačkog društva, što itekako ima smisla barem u dijelu koji se tiče direktne koristi koje od nedjela Filipa Mursela Begovića imaju strani elementi nenaklonjeni Bošnjacima i Bosni i Hercegovini.

Brojne neistine

U svojem napadačkom, agresivnom tekstu Filip Mursel Begović iznosi brojne neistine i potpuno pogrešne interpretacije historije Bošnjačke zajednice kulture, počev od njezina osnivanja pod imenom društva „Gajret“ 1903. godine, preko društva „Narodna uzdanica“ iz 1924. godine i njihova ujedinjenja u Muslimansko kulturno društvo „Preporod“ 1945. i zabrane njegova tada 1949. godine, pa sve do Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ koje je obnovljeno 1990. godine i njegova daljnjeg institucionalnog razvoja pod imenima Kulturnog društva Bošnjaka „Preporod“ iz 1995. i Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ iz 1997. godine, odnosno sve do sad Bošnjačke zajednice kulture kao krovnog naziva koji cjelovito obuhvata cjelokupnu historiju ove institucije. Neupitno je, pogotovo iz akademske perspektive, da je Filip Mursel Begović nedovoljno obrazovan i nekompetentan (nažalost, nije čak uspio završiti ni osnovni studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a kamoli šta drugo), ali to nije osnovni razlog zašto iznosi brojne neistine i zašto krivo interpretira historiju Bošnjačke zajednice kulture, a naročito historiju „Gajreta“ kao njezine prve glavne preteče i prvog glavnog pravnog prethodnika – osnovni razlog je upravo njegov patološki cilj da diskreditira i egzekutira posebno mene, ali i Bošnjačku zajednicu kulture ne bi li je tako mogao pokušati „osvojiti“ i njome „zavladati“ kad me „odstrijeli“ unutar institucije koju vodim i u javnosti. Iako jesam univerzitetski profesor i iako se pitanjima kulturne historije, kojoj pripada i historija Bošnjačke zajednice kulture, najuže ekspertski bavim, nemam ni najmanju potrebu da polemiziram s Filipom Murselom Begovićem i njegovim poluistinama i neistinama, lažima, konstrukcijama i namjerno krivim interpretacijama činjenica koje su maliciozno nasilno izvađene iz njihova stvarnog, historijskog konteksta. Bilo bi to apsurdno jer, ma kako skromno bio obrazovan, a u nekim pitanjima i potpuno neobrazovan, i Filip Mursel Begović zna, barem donekle, šta su historijske činjenice, a šta njihova maligna i maliciozna interpretacija kojom ciljano pokušava diskreditirati i egzekutirati mene i Bošnjačku zajednicu kulture i njezinu historiju od društva „Gajret“ pa nadalje.

O malignosti i malicioznosti pseudohistorijskih i pseudonovinarskih interpretacija Filipa Mursela Begovića možda najbolje govori njegova ogavna konstrukcija o „Gajretovoj“ jubilarnoj znački i logotipu iz 1928. godine koje proglašava srpskom trobojkom i „četničkim“ znakovljem (što, naravno, nije tačno!), odnosno to da je zarad svojeg poganog i zlog cilja spreman žrtvovati i sjećanje na svojeg pradjeda „gajretovca“ Arif-agu Begovića iz Trebinja, svojeg pretka čije prezime nosi, a koji je pod istim „Gajretovim“ znakom koji Filip Mursel Begović proglašava „četničkim“ kako bi mene predstavio kao „izdajnika“ i „četnika“ učestvovao u gradnji „Gajretova“ doma u Trebinju 1937. godine zajedno s članovima tadašnjeg Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“. Koliko znam, ja, nažalost, nisam „gajretovski“ unuk ili praunuk, ali Filip Mursel Begović to jeste, čime se nedavno vrlo samodopadno hvalio u svojem prepoznatljivom narcisoidnom maniru, ali je sad i to kao svijetlu činjenicu iz porodične historije bestidno žrtvovao kako bi diskvalificirao i egzekutirao mene i Bošnjačku zajednicu kulture, a posebno društvo „Gajret“ kao dio njezine velike institucionalne historije. Besramni patološki makijavelizam!

No, nije Filip Mursel Begović makijavelistički žrtvovao samo svojeg pradjeda „gajretovca“ već i cjelokupnu intelektualnu i kulturnu historiju Bošnjaka od kraja 19. pa sve do sredine 20. st., za koju se kune da mu je, navodno, svetinja. Osim Safvet-bega Bašagića kao jednog od utemeljitelja i prvog predsjednika društva „Gajret“, Filip Mursel Begović žrtvovao je i niz drugih velikih historijskih pojava i ličnosti, pa tako, između svega ostalog, i npr. Pokret za vakufsko-mearifsku autonomiju kao poticaj i preteču današnje Islamske zajednice te Muslimansku narodnu organizaciju kao prvu bošnjačku političku stranku i njezina predsjednika Ali-bega Firdusa, žrtvovao je i reisul-uleme Teufik-ef. Azabagića, Fehim-ef. Spahu i Džemaludin-ef. Čauševića i ponovo Islamsku zajednicu, sve značajne bošnjačke pisce od Bašagića, pa nadalje, uključujući i Hamzu Humu, Ahmeda Muradbegovića, Skendera Kulenovića, Mešu Selimovića, Hamida i Maka Dizdara, Hasana Kikića, Ziju Dizdarevića i niz drugih, kao i druge istaknute ličnosti bošnjačke i bosanskohercegovačke prošlosti, među kojima su i npr. Esad Kulović, Halid-beg Hrasnica, Husaga Ćišić, Suljaga Salihagić, Šukrija Kurtović, Hasan Rebac ili Akif Šeremet, kao i Husein i Hasan Brkić, dr. Zaim Šarac, general-major Sulejman Filipović, Pašaga Mandžić, Osman Karabegović, Avdo Humo, Džemal Bijedić, Hakija i Hamdija Pozderac i niz, niz drugih, kao i mnogi naučnici i univerzitetski profesori, a među njima i akademici Hamdija Kreševljaković, Salko Nazečić, Hamdija Čemerlić, Midhat Šamić, Enver i Husref Redžić, Midhat Begić, Esad Pašalić, Nedim Filipović i dr., a koji su svi bili vezani za „Gajret“, dakle „gajretovci“, odnosno – prema Filipu Murselu Begoviću – „četnici“ poput mene. Što je, možda, i najodvratnije, Filip Mursel Begović žrtvovao je i hiljade anonimne djece, hiljade dječaka i djevojčica koji su obrazovali i intelektualno ostvarili i tako izvlačili iz bijede i siromaštva zahvaljujući prvenstveno društvu „Gajret“, odnosno zahvaljujući đačkim i studentskim domovima te stipendijama, potporama i zajmovima ovog društva, koje je obrazovalo čak dvije trećine bošnjačkih intelektualaca i intelektualki do Drugog svjetskog rata! I sve to, i mnogo više, Filip Mursel Begović žrtvovao je da bi diskreditirao i egzekutirao mene s patološkim ciljem „osvajanja“ Bošnjačke zajednice kulture i pokušaja da „zavlada“ ovom institucijom!!! Pa zar je to svega ovog vrijedno?!!!

Što se tiče Odluke Skupštine Bošnjačke zajednice kulture o modifikaciji naziva ove institucije koja je bila „okidač“ za bjesomučni napad pseudnovinarskog siledžije i reketaša Filipa Mursela Begovića, tu su stvari sasvim jasne i transparentne, o čemu je javnost u cijelosti blagovremeno obaviještena: Skupština je plebiscitarno, dakle s apsolutnom podrškom (uz samo dva glasa „protiv“, i to dva glasa od kojih jedan na svoj siledžijski i reketaški način direktno kontrolira Filip Mursel Begović lično!) odlučila da unaprijedi institucionalni okvir Bošnjačke zajednice kulture te da instituciji precizira naziv na način koji će biti sveobuhvatan i koji će podjednako obuhvatiti sva njezina historijska imena – i „Gajret“, i „Narodna uzdanica“, i „Preporod“, ali i imena i svih drugih organizacija koje je historijski uključila u sebe ova institucija. Sva ova imena jesu imena Bošnjačke zajednice kulture i ponosni dio njezine i historije i sadašnjosti, a njezino najtačnije ime upravo je njezin generički naziv Bošnjačka zajednica kulture, naziv koji u prvi plan ističe narod kojem institucija pripada, zajednicu kao oblik organiziranja i naroda i institucije te kulturu kao ono čime se ova institucija bavi, dok joj je logotip prilagođeni nekadašnji logotip društva „Gajret“, i to kao sjećanje na historijski početak i ponosnu tradiciju institucije dužu od 120 godina. I to su bez ikakvih zamjerki, s punom sviješću i savješću te potpunom slobodom izbora i izražavanja svojeg stava podržali svi članovi Upravnog odbora i svi članovi Skupštine Bošnjačke zajednice kulture, osim svega dva člana s drugačijim stavom. Po Zakonu i Statutu Bošnjačke zajednice kulture, o ovoj instituciji odlučuje i može odlučivati samo ona sama preko svojih organa i članova, a ne Filip Mursel Begović sa svojom patološkom težnjom da bude glavni kontrolor, odnosno diktatorski „guvernator“ ili „beglerbeg“ bošnjačke kulture i društva, i u tome je, očito, problem!

Destruktor društva

Filip Mursel Begović destruktor je društva par excellence, jedan od najogavnijih koje smo imali u novije doba, a posebno destruktor Bošnjaka te Stranke koju, navodno, podržava i brani i vrijednosti u koje, navodno, vjeruje i za koje se, navodno, zalaže. Pogan i pokvaren. Ali mi ga je, zapravo, na koncu žao. Jer, nije lahko živjeti sa samim sobom kad znaš da si rođen, odgojen, oblikovan i kao čovjek sazrio kao nacionalni Hrvat, a onda pokušavaš biti korifej bošnjaštva, koje si, međutim, upoznao tek nedavno i potpuno krivo shvatio. Još je teže ako moraš kriti svoje dokumente i javne isprave u kojima si svojom rukom upisao svoje hrvatsko nacionalno izjašnjenje (sasvim razumljivo s obzirom na svoj izvorni identitet), a javnosti se namećeš kao bošnjački budničar i nacionalno-politički svespasitelj. Preteško je kad znaš i kad pokušavaš zaboraviti i sakriti od sebe i drugih da ti je otac s ponosom bio u najužem krugu utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice dr. Franje Tuđmana, a ova stranka i Hrvatski narod ono su što vjerovatno najviše mrziš, valjda i zato što su neodvojivi dio neželjenog sebe, sebe kojeg pokušavaš zanijekati i odreći ga se, baš kao što se odričeš i svojeg porijekla i svojih predaka. Žao mi je, iskreno, Filipa Mursela Begovića jer su njegove zle i pogane namjere tako jasne i tako lahko razumljive, čak i za mojeg sina od 13 godina, koji je na informaciju da me Filip Mursel Begović proglasio „četnikom“ uz grohotni smijeh jednom rečenicom kazao suštinu stvari: „Oče, pa to je tako neinteligentno – kako ćeš ti biti četnik, a četnici ti ubili roditelje!“