Knjiga "Memoari iza bedema“ predstavlja ratna sjećanja koja je zabilježio novinar i publicista Nedžad Abdić. On je u razgovoru za "Dnevni avaz“ rekao da je kao dvanaestogodišnjak proveo 316 dana pod opsadom HVO-a u Starom Vitezu.
- Bio sam svjedok brojnih ubistava i ranjavanja članova porodice, komšija i prijatelja. Iako nisam mogao zapamtiti sve što se dogodilo, pokušao sam izvući iz zaborava imena ljudi koji su u to vrijeme bili moji heroji. Opisivao sam događaje u vezi s tim ljudima, koji su mi duboko ostali urezani u sjećanje. U knjizi sam zabilježio 32 priče o tom ratnom periodu i životu pod opsadom u Starom Vitezu - kaže Abdić.
Mnogi vršnjaci
Svjedočili ste događajima kada su počinjeni i zločini nad civilnim stanovništvom sela Ahmići.
- Svjedočio sam ukopu 97 žrtava iz Ahmića i Viteza, koje su sahranjene u Starom Vitezu, stotinjak metara od moje kuće. Mnogi moji vršnjaci tada su gledali prizore kakve smo dotad viđali samo u filmovima. O tom događaju pisao sam u knjizi, a prikazao sam ga i u dokumentarnom filmu „Bedem“, čiji sam autor.
Stari Vitez je više od godinu uspješno odolijevao napadima HVO-a i HV-a, pa je stoga s pravom ponio epitet "bedem“, kako ga i opisujete u naslovu knjige i dokumentarca.
- Ono što je obilježilo to vrijeme i ljude u Starom Vitezu jesu nevjerovatno herojstvo i zajedništvo. Nešto manje od 300 boraca Armije RBiH, zajedno s gotovo 1.000 civila, nalazilo se na teritoriji od jedne trećine kvadratnog kilometra. Uz veoma skromna materijalno-tehnička sredstva, bez vode, struje i hrane, odolijevali su napadima HVO-a i HV-a. Malo je poznato, iako hrvatska strana odbija priznati, da su u jednom trenutku na Stari Vitez napadale i specijalne postrojbe HV-a ZNG. O tome svjedoče borci koji su odbili napad na Remizu, dio Starog Viteza prema "Vitezitu“, što sam također zabilježio u filmu.
Knjigu ste ekranizirali i dokumentarcem "Bedem“, koji sadrži mnoštvo arhivskih dokumenata i autentičnih videozapisa iz tog perioda, a koji su korišteni i u haškim presudama.
- Knjiga i film se razlikuju po tome što su u knjizi zabilježena moja sjećanja na ljude i događaje iz tog perioda, dok u filmu govore ljudi koji su bili direktni učesnici društveno-političkih i vojnih događaja tog vremena. U pravu ste, koristio sam autentične video i audio zapise, a uspio sam pribaviti i vojne audio i video zapise iz arhiva HVO-a. Mnogi od tih dokumenata bili su nepoznati široj javnosti, iako su korišteni kao dokazni materijali tokom suđenja osuđenicima iz Lašvanske doline na Haškom sudu. Kao što sam ranije rekao, važno je sjećanje sačuvati zbog pokušaja relativizacije događaja. Mudri ljudi su rekli: „Narod koji ne poznaje svoju prošlost ne može razumjeti svoju sadašnjost i nema budućnost.“
Svjetski centri
Knjiga "Memoari iza bedema“ je odnedavno dostupna i na Univerzitetu u Njujorku, kao i u gradskoj biblioteci u Minhenu. Koliko Vam znači to što je knjiga dospjela u tako važne svjetske centre?
- Jedan od ciljeva, kada sam odlučio sve napisane priče objaviti u knjizi, bio je da se glas o herojstvu ljudi Starog Viteza proširi što dalje. Činjenica da se moja knjiga nalazi u ovim važnim svjetskim centrima govori o uspjehu moje misije i, naravno, čini me posebno ponosnim. Branili smo svoje gole živote i želio sam da za taj čin sazna cijeli svijet. Naravno, nastavit ću svoju misiju da govorim istinu o periodu u kojem je bio ugrožen opstanak mog naroda; moja borba ovom knjigom i dokumentarcem nije završena. Citirat ću našeg ratnog heroja generala Izeta Nanića: „Jer, poslije rata je rat“ - samo što nas oni koji ne vole Bosnu sada napadaju lažima, a naša je dužnost da se branimo istinom.
Pisao pet godina
Šta Vas je motiviralo da napišete ovu knjigu?
- Knjigu sam pisao pet godina. Nisam sjeo i odjednom ih sve napisao, nego sam to radio u momentima, kad osjetim potrebu za tim. Detaljno sam pisao i o 16. aprilu (zločin u Ahmićima, op.a.) iz svoje perspektive, onako kako sam to tada vidio. Moja knjiga je pogled dvanaestogodišnjaka na događaje kojima sam bio svjedok. Moj osnovni motiv bio je da se ne zaborave patnje kroz koje su Bošnjaci u Vitezu prošli tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Motivirali su me i svakodnevni pokušaji relativizacije tih događaja.