Na suđenju za zločine na području Travnika i Skender-Vakufa, svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako optužene Boška i Davora Peulića te Petra Đurića nisu viđali u prostorijama gdje su bili zatvorenici.

Željko Hrvaćanin je ispričao kako je sredinom aprila 1992. mobilisan u Vojnoj policiji 22. brigade, u kojoj je komandant bio Boško Peulić. Komanda brigade je bila smještena u Pošti na spratu, a Vojna policija u prizemlju, objasnio je.

Pritvorska jedinica

U prizemlju je bila pritvorska jedinica, a tu je bio i centar veze, dodao je. On se tu zadržao 20-25 dana i slušao je naređenja od komandira policije, piše detektor.ba.

- Zoran ili Goran Gavranović, neko je od njih bio komandir Vojne policije - odgovorio je svjedok na pitanje tužioca Edina Muratbegovića.

Kada ga je tužilac pitao da li je poslije njih došao Petar Đurić, svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Potom ga je tužilac podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je naveo da je poslije njih došao Đurić, a svjedok je rekao da misli da je upravnik, sve vrijeme dok je on tu boravio, bio Gavranović.

Na naknadno pitanje tužioca kada je otišao Gavranović, svjedok je odgovorio “sredinom maja”, te da je moguće da je Đurić tada došao. Kazao je da je nakon toga Vojna policija prešla u Osnovnu školu.

Upravnik pritvora je, prema riječima svjedoka, bio vojni policajac Ratko Đumić.

- Ne znam koliko je bilo zatvorenika. Znam da je dovedeno 15 njih s releja i ostali su mjesec dana - rekao je svjedok i naveo kako su ih doveli pripadnici Vojne policije i dio neke čete koja je bila u akciji.

Na pitanje Odbrane Boška Peulića ko je bio bezbjednjak brigade, svjedok je kazao da je to bio Mirko Marković i da je on radio s Vojnom policijom. Svjedok je negirao da je bio formiran špalir od vojske i policije kroz koji su zarobljenici prolazili. Rekao je kako Boško Peulić nije silazio u podrum i tukao zarobljenike te naveo kako su oni dobijali hranu iz vojne kuhinje.

Slobodan Cvijetić, branilac Đurića, pitao je svjedoka da li je Momčilo Malić došao za komandanta Vojne policije nakon Gavranovića, na šta je on odgovorio da je moguće. Na pitanje da li je Đurić bio komandant Interventnog voda Vojne policije, svjedok je potvrdio i dodao kako nije imao veze sa zatvorom. Kazao je i kako dozvoljava mogućnost “da je Đurić 1993. bio postavljen za komandira Vojne policije”.

Svjedok 

Svjedok je Odbrani rekao da su zatvorenici vođeni na ispitivanje kod načelnika bezbjednosti.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Radosav Milisavić je ispričao kako je sredinom maja 1992. mobilisan u Vojnu policiju, te da je radio na prijavnici. Tokom svjedočenja se nije mogao odrediti ko je bio komandir Vojne policije.

Svjedok je kazao kako nisu imali veze sa zarobljenicima, a tužilac ga je podsjetio na iskaz kada je rekao da je Vojna policija na početku bila zadužena za obezbjeđenje komande brigade i podrumskih prostorija, gdje su bili zatvorenici, što je potvrdio u sudnici.

Svjedok je Odbrani negirao da su zatvorenici imali modrice i da su tučeni dok su prolazili kroz špalir. Kazao je da Boška Peulića nije viđao u pritvorskoj jedinici, kao i da nije tukao zarobljenike.

Odbrani je još rekao da Đurić nije imao veze sa zarobljenicima, te dodao kako je on “ganjao naše” i objasnio da je privodio dezertere.

Suđenje se nastavlja 27. novembra.