Dok beogradska košava puni kosti jezom, a narod uživa u praznicima, u blizini Zelenog vijenca, na ledenom pločniku, skupila se mala, ali odabrana ekipa, piše Objektiv. Za njih praznici ne postoje, svaki dan im je borba za goli život, a jedini tračak nade predstavlja im dinar prolaznika. Kako navode, iako su nekad živjeli lijepim životom, spletom surovih okolnosti postali su beskućnici koji su potpuno izgubili snagu da se bore za bolji život.
Nekad žestoki momak Marko Đorđević (43), koji se obreo i u Njemačkoj, kaže za Objektiv da je prije tri mjeseca deportovan u Srbiju, nakon čega mu se život pretvorio u pakao.
- Dvadeset devet godina sam živio u Nemačkoj, od toga sam četiri zasluženo proveo u zatvoru. Za to vrijeme porodica me se odrekla, a kad sam izašao iz zatvora, deportovali su me u Srbiju. U džepu sam imao 4.500 eura, koje sam spiskao po hotelima, a onda sam završio na ulici. Nemam ličnu kartu, jer nemam ni prebivalište. Ostao sam sam na svijetu, s prosjacima - kaže Đorđević dok broji kovanice, koje su mu jedini prihod u životu.
Izgubio je suprugu i djecu, a dok sliježe ramenima, kaže da ni rođena majka ne želi da ga vidi.
- Radio sam ružne stvari, sramota me je da pričam o tome. Kriv sam, ali iskreno se kajem i nadam se da će mi bog dati šansu. Život je zaista čudo. Nekad sam spavao u toplom krevetu, pokriven najfinijim jorganima, a sada ležim u podzemnom prolazu, tražim za cigarete i sok. Hiljadu dinara u mojim očima sada djeluje kao milion - kaže Marko.
