Harisu Haračiću ne halalim za svaku bol, udarac i ubod moje majke i oca, svaki pretrpljeni strah i njihov uzdah, kazala je u potresnoj ispovijesti za „Avaz“ Nermina Džuzdanović iz Teočaka, kćerka ubijenih Hajrije (73) i Muje Džuzdanovića (77).

Prepoznala ubicu

Za njihovu smrt optužen je Haris Haračić, kojem je u Kantonalnom sudu u Tuzli počelo suđenje za ubistvo komšija, supružnika Džuzdanović, u čiju je kuću 23. decembra prošle godine u Teočaku provalio oko 23 sata. Ispreturao je stvari po kući te, zatekavši supružnike na spavanju, brutalno ih pretukao i nožem im nanio veći broj ubodnih rana.

Hajrija je podlegla povredama narednog jutra, dok je Mujo preminuo nekoliko dana kasnije, u Klinici za neurohirurgiju UKC-a Tuzla. Na suđenju je svjedočila i Nermina.

- Prepoznala sam ubicu u svojoj avliji i znala sam da se radi o sinu direktora Doma zdravlja u Teočaku. Također, i moj rođak je vidio ubicu u istom trenutku kad i ja - kazala je Nermina Džuzdanović, magistar primijenjene biologije, koja je četiri godine bila razrednica optuženom mladiću.

Harisa je ugledala kada je pokušao pobjeći iz kuće njenih roditelja. Zaključao je Džuzdanoviće u kući te je bježeći razbio staklo na terasi.

Tragovi krvi na asfaltu

- Staklo me probudilo i ja sam istrčala iz druge kuće napolje i vidjela ubicu. Rekla sam mu: „Šta si to uradio? Jesi li normalan?” On mi je rekao „Marš“ i počeo da se kreće. Pošto sam mu se približavala, on je počeo bježati i ja sam trčala drugim putem da ga sustignem. Nisam znala šta je uradio mojim roditeljima. Tada sam primijetila na asfaltu krv i znala da će se otkriti ko je. Tragovi krvi vodili su do njegove avlije - prisjetila se Nermina.

Ne znajući šta se dešavalo u kući njenih roditelja, Nermina se vratila i zatekla stravičan prizor.

- Staklo razbijeno, krv po zidovima. Dozivala sam roditelje, pitala jesu li živi. Mama mi se javila i rekla da ih je neko napao i da zovem policiju, otac je jaukao. Svjetlo u sobi je bilo ugašeno, napao ih je na spavanju - ispričala je Nermina.

Obili vrata

Nakon dolaska policije i medicinara vrata kuće su se morala obiti da bi im se ukazala prva pomoć.

- Želim krivično gonjenje i naknadu štete, ali ne zato što mi treba novac, već da taj novac, ako ga dobijem, dam u humanitarne svrhe za svoje roditelje. Meni njegov novac ne treba. Na Sudu sam rekla da, ako ne dobijem materijalnu štetu, ostavljam mu još jedan grijeh, osim ubistva mojih roditelja. Moj otac je imao 17 uboda nožem, povrede po glavi i tijelu od udaraca, majka je imala još više uboda i gore povrede. Nisam smjela pitati koliko, jer me to boli. Moram ostati psihički dobro - kazala je Nermina.

Svjedočio sin nastradalih

Na suđenju je svjedočio i Nerminin brat Nermin Džuzdanović, inžinjer elektrotehnike.

- Brat je izjavio da će tražiti krivično gonjenje i naplatu materijalne štete. U sudnici je podigao obje ruke prema Harisu i rekao da je svojim rukama sve očistio u kući koju je zatekao kao u horor filmovima. Rekao je da zna šta se desilo i da mu ne trebaju vještaci. Pitao ga je odakle mu pravo da nekome oduzme život. Optuženik je šutio sve vrijeme suđenja, nikada ne spustivši glavu, već je sve gledao direktno u oči - kazala je Nermina.