Hladni slučaj pokušaja brutalne likvidacije bosanskohercegovačkoga biznimsena, kojem je tada nepoznati plaćeni ubica u stanu u Novom Zagrebu prije 16 godina ugurao pištolj s prigušivačem u usta i pucao, ostavivši ga u krvi i misleći da je mrtav, riješen je nedavno u zajedničkoj istrazi policija najmanje pet evropskih zemalja, piše Jutarnji list.
Paralelno s rješavanjem toga zločina, u kompliciranome kriminalističkome istraživanju u kojemu su važnu ulogu odigrali kriminalisti zagrebačke policije, riješeno je i ubistvo srbijanske i njemačke državljanke koje je u decembru prošle godine ubijena u svojoj kući u Minhenu.
Počinitelj ova dva zločina, prema nalazima međunarodne policijske istrage, isti je čovjek. Riječ je o osobi koja je jako dobro poznata u kriminalnom miljeu Republike Srpske te je u jednome trenutku čak bio ključni svjedok tužilaštva RS na suđenju opasnoj bandi pljačkaša banaka. Sada ga policije dvije zemlje sumnjiče kao opasnoga ubicu te pretpostavljaju da nasilni zločini iz Zagreba i Minhena nisu jedini što ih ima na duši.
Isražuje se je li ta osoba kao "šetač" godinama po Evropi izvršavala naručene likvidacije, ali činila i druga krivična djela. On se trenutno nalazi u pritvoru u Minhenu, gdje je nedavno izručen iz Srbije. Naime, u aprilu ove godine srbijanska policija ga je uhapsila na osnovu njemačke Interpolove tjeralice, nakon što je iz BiH prešao u Srbiju. Zbog pokušaja likvidacije u Novom Zagrebu, zagrebačka policija je prije nekoliko dana i formalno podnijela krivičnu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu Velikoj Gorici, a gdje će mu se za taj događaj suditi pitanje je dogovora Njemačke i RH.
U jutarnjim satima 6. jula 2005. godine Ljubomir Gladović (60), biznismen iz Republike Srpske koji se tada već neko vrijeme nalazio u Hrvatskoj, čiji je također državljanin, a koji je u Hrvatsku pobjegao pred krivičnim progonom zbog ekonomskog kriminala, izlazio je iz stana koji mu je na Vajdinom vijencu na korištenje dao prijatelj.
Gladović je godinu dana prije bio prilično poznata osoba u Banjoj Luci. Bio je vlasnik jednoga od najvećih trgovačkih lanaca u RS, no kao što su tamošnji mediji izvještavali, došao je u poslovni sukob s nekolicinom lokalnih poduzetnika, među ostalima, s Budimirom Stankovićem, kumom Milorada Dodika, kojega će kasnije javno prozivati da je naručio njegovu likvidaciju. Na vratima stana dočekala su ga dvojica maskiranih i naoružanih muškaraca te ga ugurali u stan, a jedan od njih mu je u usta stavio pištolj s prigušivačem i ispalio metak koji je Gladoviću slomio čeljust i izašao s bočne strane vrata.
Ostavivši ga u lokvi krvi, napadači su mu uzeli jedino torbu s dokumentima te pobjegli. Gladović je pak, uspio ustati te se sam ranjen odvezao do Hitne pomoći, odakle su ga hitno prebacili u KB Dubrava i operirali. Međutim, ono što dosad nije bilo poznato, jest da je jedan od napadač iz sebe ostavio DNK trag, biološki materijal koji će 16 godina kasnije policiju dovesti do počinitelja. Međutim, više od desetljeća i pol policajci nisu znali kome taj DNK pripada. Sve do početka ove godine.
Naime, u Minhenu je u njezinoj porodičnoj kući u decembru prošle godine, u lokvi krvi, pronađeno tijelo Mire Kostov (66). Policija je odmah zaključila da je riječ o ubistvu počinjenom najvjerojatnije prilikom pljačke inače imućne poduzetnice, no osim njezine krvi na mjestu zločina ponovno je pronađen i DNK nepoznate osobe. Ispostavit će se, nakon što je DNK profil unesen u međunarodnu banku podataka, da je riječ o genetskom materijalu identičnom onom s mjesta pokušaja ubistva u Novom Zagrebu 2005. godine. U istragu se ubrzo uključila i austrijska policija koja je imala sličan, ali ne identičan DNK u svojim datotekama.
Naime, radilo se o DNK profilu bliskoga srodnika počinitelja zločina u Novom Zagrebu i Minhenu, no pomogao je da se dođe do identiteta počinitelja. Nakon nekoliko mjeseci zajedničkoga rada, policija je došla do identiteta osobe kojoj je DNK pripadao. Radilo se o Milanu Reljiću (52) iz Banja Luke.
Osim Reljića, policija je kao drugoga napadača iz Novoga Zagreba identificirala 61-godišnjeg državljanina Slovenije. On je, kako je jučer priopćila zagrebačka policija, zasad nedostupan.
Ime Milana Reljića u BiH se spominjalo u kontekstu niza krivičnih djela s elementima nasilja, ali i organiziranoga kriminala. Zanimljivo je da je u jednome trenutku čak bio i krunski svjedok tužilaštva Republike Srpske.
Reljić je naime 2017. najprije bio uhapšen, da bi ubrzo postao svjedok pokajnik tužilaštva u tzv. slučaju trezor, suđenju skupini razbojnika iz RS koji su od 2004. do 2011. počinili niz oružanih prepada na novčarske ustanove u BiH otuđivši ukupno oko milion eura.
Zanimljivo je da je tokom njegova svjedočenja u tome postupku 2018. jedan od optuženika, također kriminalac zastrašujuće reputacije, sudu za Reljića rekao:
- Gospodin je sudjelovao u plaćenim ubistvima i teškim ubistvima u Zagrebu i Banjoj Luci.
No, pred izlazak iz sudnice, barem kako je taj optuženik prijavio sudu, Reljić mu je samo šapnuo: "Mrtav si".
Inače suđenje u slučaju Trezor još uvijek traje u Banja Luci, a nekima od optuženika u međuvrenu je ukinut istražni zatvor te su pušteni na slobodu.
Nakon što su identificirali osobu čiji je DNK pronađen na mjestima zločina u Novom Zagrebu i Minhenu, ni hrvatski ni njemački policajci Reljiću nisu mogli ništa, jer su znali da će ga državljanstvo štititi od izručenja. No, sve se to promijenilo u aprilu ove godine kada je Reljić napustio BiH i krenuo u Srbiju.
Tamošnja policija ga je uhapsila i nakon pet mjeseci ekstradicijskoga postupka izručen je Njemačkoj. Tamo mu za ubistvo Mire Kostov prijeti doživotni zatvor, a istražitelji se nadaju da bi, ako se odluči progovoriti, Reljić mogao otkriti još niz neriješenih zločina, te pogotovo njihovih naručitelja.
