Stravičan slučaj koji je potresao javnost u regionu dogodio se u Zaječaru, u Srbiji gdje je očuh pretukao dvogodišnju djevojčicu, kćerku svoje partnerke. 

Djevojčica je jučer dovezena u Dom zdravlja, ali i uprkos ljekarskoj reanimaciji, dijete je, nažalost preminulo. Slično se prije nekoliko godina dogodilo u BiH, kada je u najstrašnijim mukama preminuo maleni Smajo Ćesir. 

Očuh Salih Arnautović i majka Ena Lipa osuđeni su na maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od po 45 godina zatvora, a nana Munira Lipa na četiri i po godine zatvora.

Psiholog Čedomir Novaković za portal "Avaza" kaže da slučajevi tog tipa ili te vrste nasilja, nad osobama koje spadaju u kategoriju djece ili slabijih osoba, koje nisu zaštićene ili koje ne mogu pružiti bilo kakav otpor, uzima sve više maha.  

- Nivo tolerancije među ljudima sve je niži i sve slabiji i došlo je do poremećaja međuljudskih odnosa općenito - kaže psiholog Novaković.

Pružanje pažnje i ljubavi

- Ljubav i toleranciju prema djeci ili slabijim osobama, nadmaši agresivnost, tu dolazi do akutnog ludila i velikog stepena destrukcije. Tome se može dodati još i starost roditelja. Vrlo često, njihov stav prema djeci je kontraproduktivan u odnosu na ulogu koju bi trebalo igrati u životu. Tamo gdje je pretpostavka da dvoje ljudi koji ulaze u brak dobijaju potomstva ili gdje se djeca rađaju da imaju maksimalno razvijenu emociju zaštite, pažnje, pomoći i svakog drugog oblika ljubavi da ta djeca odrastu ili se razvijaju kako treba, desi se obratno – rekao je Novaković.

Osvetnički mentalitet

Dodao je da su nažalost sve češći i statistički slučajevi da u postnatalnom periodu dolazi do promjena odnosa, do promjena odgovornosti i obaveza, da li kao posljedica poremećaja odnosa među ljudima ili kao posljedica neke latentne bolesti koja se pojavi u nekom periodu izazvana nekim drugim faktorima koji mogu biti emotivne prirode, materijalne ili bilo kakve druge gdje ljubav zamjenjuje mržnja i gdje se podsvjesno bira sredstvo koje se može mjeriti stepenom negativnog naboja, takozvani osvetnički mentalitet koji se projektuje nad osobama ili stvarima koje nemaju nikakve veze sa realnim uzrocima.

Zašto žene šute?

Na pitanje zašto majke djece koja su maltretirana šute i ne prijavljuju nasilje policiji, kazao je da tome doprinosi i strah od partnera.

- Kako praksa govori, najčešće je razlog strah od partnera. Ako uzmemo u obzir da je kultura našeg življenja takva gdje su muževi ili muškarci dominatna kategorija, a gdje su žene lica koja nemaju baš ista prava niti iste mogućnosti, da mogu braniti svoj status ili status osobe koja ovisi o statusu majke ili žene općenito, da su žene češće prisiljene ili naučene da ne protestuju, da šute, da se povlače i da ne prave probleme, takve stvari se događaju. 

Ako pratite brojke, vidjet ćete da je broj nasilja koji postoje u brakovima, porodicama došao do porasta jačeg nad slabijem, bilo da je to na individualnom ili na grupnom planu – ističe Novaković.

Naglasio je da je to jedna predrasuda da će se više vjerovati muškarcima nego ženama. Dodaje da i to može biti jedan od najčešćijih razloga zašto žene šute i ne prijavljuju, kao i iz odgojnog uzroka, u smislu „Šta će reći komšiluk“.

- To je vrsta logike koja je nelogična. Žene se povlače kad znaju da su 100 posto upravu, a mogućnost zaštite kad hoće da neko traži pomoć druge osobe ili institucije koja treba da pomogne drugim osobama, bilo da su žene ili djeca, nažalost nije uvijek ni pravovremena, a ni sveobuhvatna, tako da to može biti problem svake sredine i društva – istakao je Novaković.

Slučaj Smaje Ćesira

Sličan slučaj maltretiranja maloljetne osobe desio se i u Bosni i Hercegovini. Svi se još sjećaju nezapamćenog slučaja zlostavljanja dječaka Smaje Ćesira u Sarajevu, čija je porodica za njegovu smrt osuđena na 97 godina zatvora.

Očuh Salih Arnautović i majka Ena Lipa osuđeni su na maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od po 45 godina zatvora, a nana Munira Lipa na četiri i po godine zatvora. Djed Emir u međuvremenu je umro te nije dočekao kaznu, iako je prvostepeno bio osuđen na dvije i po godine zatvora.

Dječak Smajo je u februaru 2014. umro od posljedica monstruoznog premlaćivanja i tri godine nakon prvostepene presude nisu izrečene kazne za sva krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Arnautović i Lipe su kontinuirano od sredine decembra 2013. tukli malog Smaju u kući u Hadžićima. Očuh i majka su 25. februara 2014. pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama i kaišem s metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela. 

Udarci koje su mu zadali izazvali su krvarenje u mozgu i otok, što je dovelo do smrti. Na tijelu dječaka pronađeno je više od 30 lakših i nekoliko težih povreda.

Očuh nasilnik

Kada uporedimo ova dva slučaja, u oba je nasilnik bio očuh. Upitali smo psihologa, zašto i kako očuh može maltretirati dijete svoje partnerke.

- Pitanje je vrlo složen odnos u sredinama. U tradiciji naroda s Balkana jeste da kada dvije osobe stupaju u brak, tada se ne biraju samo bračni partneri, već se tu upliću i prijatelji, rođaci, roditelji. 

Češća je informacija da je neki brak propao zato što su roditelji te osobe bili protiv tog braka, pogotovo ako bračni partneri žive u zajednici i ako su ekonomski ovisni o onima s kojima žive, jer je veliki broj mladih bračnih parova nezaposleno, žive s roditeljima. 

Ekonomski su hendikepirani i ne mogu ga organizirati kako bi oni htjeli nego ga organiziraju po nadzorima porodice, tradicije, kulture ili dogovora – kaže psiholog.

Skrivanje bolesti

Na pitanje koje su dijagnoze koji imaju ovakvi počinioci, Novaković nam je kazao da ovo teško pitanje, jer postoji veliki broj dijagnoza, poddijagnoza ili bolesti za koje osobe ili ne znaju ili ih skrivaju.

- U mnogim kulturama svaki poremećaj je smatran da može biti hendikep i zbog života i zbog zanimanja, a pogotovo kod mladih ljudi zbog stvaranja porodice. 

Postoji i medicinska pretpostavka da neke bolesti se javljaju u kasnijem životnom periodu te da postaju i kao genetska predispozicija, da su nasljednje, ali se pojavljuju u nekom srednjem ili kasnijem dobu, kao što su oblici šizofrenije. Ljudi skrivaju svoje negativne osobine. Na taj način se skrivaju i neke bolesti. 

Ljudi izbjegavaju odlazak kod doktora, iako imaju simptome ili sumnjaju na neku bolest – zaključio je Novaković.